Neki sanjaju o životu u Londonu, drugi u Parizu, treći u New Yorku, četvrti na lijepom i nenapučenom otoku, peti na nekoj dalekoistočnoj atraktivnoj destinaciji...
Neki sanjaju o životu u Londonu, drugi u Parizu, treći u New Yorku, četvrti na lijepom i nenapučenom otoku, peti na nekoj dalekoistočnoj atraktivnoj destinaciji…
Ali gotovo svi više-manje taj san smještaju u današnje vrijeme. Suprotno tome, 34-godišnji Ukrajinac Yurij Holodovich, koji trenutačno živi i radi u Osijeku, sanja o životu u – srednjovjekovnom gradiću, koji je sam izgradio i u kojemu bi vrijeme praktički stalo!
Simpatični i marljivi Ukrajinac u Hrvatsku je, kaže, došao prije šest godina, u suradnji ukrajinskog i Hrvatskog restauratorskog zavoda. “Jedan ukrajinski prijatelj, koji je već od ranije bio u Hrvatskoj, zapravo me pozvao kako bih radio restauraciju jedne kule u srednjovjekovnom dvorcu Veliki Tabor. Tamo sam bio godinu dana, a nakon što sam završio posao, šefovi su me poslali ovdje u Slavoniju“, priča Yurij na korektnom hrvatskom jeziku.
Ovdje, kaže, ima pune ruke posla u Hrvatskom restauratorskom zavodu u staroj gradskoj jezgri Tvrđi, a radio je i na restauraciji dvorca Eltz u Vukovaru i dvorca Odescalchi u Iloku. “Sada sam aktivan na restauraciji kamenih ukrasa na osječkoj konkatedrali, a u Zavodu obrađujem kamen, metal, drvo, keramiku i drugo“, dodaje. Po struci je, kaže, umjetnički keramičar, a spremu je stekao u rodnom Lavovu, gradu od gotovo 800 tisuća stanovnika, u zapadnoj Ukrajini. Makar je to mnogo veći grad, ističe kako mu Osijek sasvim odgovara.
“Živim u Donjem gradu, u stanu HRZ-a. Osijek je lijep, malen secesijski grad i dobro mi je ovdje. No, priznajem, već mi je malo dosadilo, jer sam tu već pet godina i išao bih negdje dalje. Do kada ostajem? Do kada Bog kaže, ne planiram ništa“, ističe. Ipak, najveća želja koju ima jest rekonstruirati srednjovjekovno okruženje, točnije – podignuti repliku staroga grada.
“Želim sagraditi srednjovjekovni grad, u kojemu bi ljudi živjeli i bavili se starim zanatima, svojevrsni umjetnički centar. Grad bi bio otvoren turistima i posjetiteljima za koje bismo organizirali i kulturno-umjetničke programe – predstave, koncerte, izložbe… Već godinama istražujem srednjovjekovnu povijest Slavonije, od Iloka i Vukovara preko Erduta i Osijeka sve do Ružice-grada i Papuka. Jako me zanimaju srednjovjekovni gradovi na Papuku“, navodi.
Priznaje kako bi taj grad, logično, želio podignuti negdje izvan civilizacije i naselja, u prirodi. “Volio bih živjeti i raditi kao što su to činili u ono doba, bez struje i betona. Grad bih sagradio isključivo od drveta i kamena, a u njemu se ne bi radilo kao danas, osam i više sati dnevno, nego za sebe i svoj užitak“, opisuje Yurij sa smiješkom. Na upit je li uspio pronaći još nekoga zainteresiranoga da mu se u tome pridruži, smije se i iskreno odgovara: “Do sada nikoga“. “Ljudima se ova ideja jako sviđa i svi kažu da je super, ali ne bi baš živjeli u takvom gradu“, priznaje.
Još nije razgovarao ni s jednim lokalnim vlastima u istočnoj
Hrvatskoj, ali svakako planira prezentirati taj
plan. “On bi mogao, naravno, biti sagrađen i u
turističke svrhe, a posjetitelji bi mogli odjenuti nošnje i
okušati se u starim zanatima, ili biti u ulogama kmetova,
vojnika, vladara. I ne bih želio da to bude samo na jednoj
lokaciji, nego treba sagraditi mrežu takvih gradova u Hrvatskoj i
u Ukrajini, odnosno, da to bude međunarodni projekt“,
zaključuje kreativni Ukrajinac.
[blockquote]Kolekcije starinskoga oružja i narodnih
nošnji
Na posljednjem Sajmu antikviteta Yurij je privlačio pozornost odjeven u 200 godina staru narodnu nošnju s Karpata, uz više komada starinskog hladnog oružja. Mnogi su se i fotografirali s njim. “Htio sam predstaviti svoj hobi. Tri godine radio sam i kao kovač, ali, iako sam želio, nikada nisam imao prilike iskovati sebi sablju ili mač, jer ne znam dovoljno o tome. Kada sam došao u Hrvatsku počeo sam skupljati starinsko oružje, da bih prikupio informacije. Ne mogu se još zvati kolekcionarom, ali sam, uglavnom na Sajmu antikviteta, prikupio dosta toga. Među njima tri jatagana, nekoliko austrougarskih i jednu tursku sablju – ukupno 12 komada hladnoga i vatrenoga oružja. Naglašavam da su to muzejski primjerci, samo eksponati koje bih jednoga dana volio izložiti u nekoj galeriji ili muzeju. A imam i malu kolekciju ukrajinskih narodnih nošnji”, kaže.[/blockquote][blockquote]Pjeva u Lipi
Zanimljivo je kako je Yurij već nekoliko mjeseci aktivan član Hrvatskog pjevačkog društva Lipa, jednog od najtrofejnijih zborova u RH. Nedavno je uspio položiti audiciju za odlazak na međunarodno pjevačko natjecanje, koje će se koncem rujna održati u Amsterdamu. “Otkud to? Pa došao sam na ‘Lipin’ Božićni koncert u Tvrđi i jako mi se svidjelo. Želio sam im se pridružiti pa sam došao, prošao ulaznu audiciju i počeo dolaziti na probe. Jako je dobra ekipa i super su me primili”, kaže Yurij.[/blockquote]
Tekst: Tomislav LEVAK (Glas Slavonije)