U rubrici "Laganini" nastavljamo seriju ležernih i opuštenih subotnjih intervjua sa zanimljivim poznatim i manje poznatim osječkim facama, u kojima ovaj put narodnjački novinar Tomislav Levak pokušava iz njih izvući stvari koje su o njima do sada bile manje poznate javnosti.
Red je došao na Kanđžiju Osjekanovića, poznatog osječkog hip-hopera, propalog pravnika, studenta medijske kulture i biciklista. Iako je usred koncertne turneje u Osijek stigao samo na dan i pol, uspio se naći s novinarom Glasa. Prvo su razmijenili novosti sa svojeg faksa, zatim su u Tvrđi malo repali na +37, u omiljenom kafiću “K topu” popili “koktel od rakije” (viljamovke) i na koncu porazgovarali. Sebi svojstvenim izravnim, brzim i većinom šaljivim odgovorima otkrio nam je “drugu stranu Kanđžije”. Bez unaprijed predočenih pitanja i bez autorizacije.
Imaš puno hip-hop nadimaka – Kanđžija Osjekanović, Rimokatolik, EmTiVi Andrija… Zašto? Zaj…ncija?
– Imam ih još! Balkanđžija, Mileva Desnica, Džastin Džiber… Imam ih sto. Zašto ne? Svi su nadimci super, veseli… Ne kužim kako reperi ne rade više na tim nadimcima.
Već duže živiš i vozaš se na relaciji Osijek-Zagreb. Jesi ikada brojao ili razmišljao koliko ima isprekidanih crta na kolniku na toj autocesti?
– Joooj, nisam, ali brojao je čika Ivan koji vozi bend i mene. Baš nam je neki dan rekao. Ima oko 17 tisuća crta ili tako nešto. Zato znam sve “benze” i sva odmorišta.
Mnogi koji čak i žive ovdje često tvrde da je Osijek provincija, da se tu ništa ne događa, učmala sredina… Ti?
– Ma to je samo jedno gledište. Postoje i minus i plus, i Amer i Rus… Činjenica je da je Osijek mal grad i malo izvan dometa svega, ali mala je i cijela zemlja… Ne slažem se da je toliko loše. Iskreno, što sam više izvan Osijeka, posebno sada kada sam zbog poslovnih razloga preselio u Zagreb, više sam nostalgičan. Ima puno dobrih stvari.
Kojih?
– Osijek je lijep, miran, opušten… I većina je ljudi baš OK.
Dakle, Zagreb. Hoćeš sada promijeniti ime u, recimo, Kanđžija Zagrebanović ili Agramerović?
– Da, već su me zezali za to… Jedan moj prijatelj iz Senegala, koji dugo živi u Zagrebu, pozdravio me s “Bok, Trešnjevkanović”. Ne, naravno, ostajem Osjekanović.
A kako ti ide kajkanje?
– Ono, loše… Ma najgori su mi ti ljudi koji odu u Zagreb i odjednom počnu pričati na kajkavskom. Budi ono što jesi.
Connect je snimio duet “Dalmatinka” s Jelenom Rozgom. Je l’ bi ti ikada snimio duet, recimo, s Mineom ili Majom Šuput? Jesu ti to ikada nudili?
– Nisu, a ne bih to ni snimio. Zvali su me čak za duete s nekoliko OK pjevačica, ali nije to moj “đir” pa sam odbio. Znaš kako se kaže – neki s Rozgom, neki s mozgom…
A s nekim narodnjačkim pjevačem? Prvi album ironično ti se zove “Narodnjaci”.
– Pa i Rozga je već narodnjak… Hm, jedino ako bi mi dali da “iskasapim” njegovu ili njezinu stvar, da bude odvratna i grozna… Još gora nego što već je.
Teško… Postoji li ipak neki narodnjak kojega cijeniš?
– Pa, Halid Bešlić mi je OK. On je poduzetan čovjek, ima benzinske pumpe, ima sve.
Kao pravi Slavonac izaberi najdražu tamburašku pjesmu.
– Svaka tamburaška pjesma koju izvodi debeli Jacques Houdek mi je najdraža. Od njega mi je sve drago. On je drag čovjek, he-he…
Tko je najbolji tekstopisac na hrvatskoj glazbenoj sceni?
– Tin Ujević i Dragutin Tadijanović! Šalim se. Ima dosta dobrih, a najbolji su mi Arsen Dedić i Slaven Tušek.
Slaven Tušek?!
– Da, on je član mog benda Gole žene i jedan od najboljih tekstopisaca i gurmana. Uskoro će to shvatiti i šira hrvatska javnost.
Čuj ovaj “briljantan” stih: Slušaj oko moje/ja ti mogu biti tata/vrijeme je da skineš/ovaj ološ sa svog vrata… To su riječi koje pjesme? Znam da znaš.
– Znam, da. Jole. Eto, sve je rekao. Ljudi, slušajte Joleta i živite po njegovim pravilima. Joletovih deset zapovijedi.
Imaš pjesmu “Desno” koja ironizira i ismijava desničare. Ti si onda ljevičar?
– Ma, s tom pjesmom malo sam htio prcati javnost iako mi mnogi kažu da sam nenormalan što tako otvoreno govorim. Ali dosta mi je što je puno toga u Hrvatskoj nastrojeno previše nacionalistički, skoro čak i fašistički. Ipak, nisam ljevičar. U novoj pjesmi kažem: “Nisam ni lijevi ni desni, već onaj srednji prst koji je u zraku uperen prema tebi”.
Dakle, nacionalizam gledaš kao nešto negativno?
– Mislim da su i nacionalizam i fašizam super stvari za “okretanje” para na ljudima koji ne kuže. Mnogima koji nemaju posao i gladni su trebalo bi ih biti briga tko je Hrvat, Srbin, Slovenac…, ali fino ih se nahrani tom mržnjom.
Kritičan si prema političarima. No hoćeš se ikada učlaniti u neku stranku? Ono, ako karijera krene nizbrdo…
– Učlanit ću se, ne znam, u stranku kretenoidnih spaljivača mačaka… (smijeh) Ma, neću nikada ni u jednu stranku.
A jesu te ikada zvali da pjevaš na predizbornom skupu?
– Ne. A i tko će me zvati? Samo bih im uništio šanse.
Je l’ bi ikada dao pjesmu nekom političaru ili stranci?
– Nikada ne bih snimio neku koja ih veliča, ali dao bih im neku pjesmu, zašto ne. Eto, može “Državnik novog kova”. Ali upozoravam, gadno će zeznuti sami sebe.
Priznaj, koji ti je najbolji, a koji najgori političar?
– Joooj, teško pitanje. Šta ja znam, najbolji mi je Mislav Bago, a najgori… Lady Gaga (smijeh).
Zanimljiv izbor… A je l’ bi ikada snimio pjesmu u marketinške svrhe? I za koliko bi se “prodao”?
– Nisam o tome baš razmišljao. Nemam pojma, možda za neko sredstvo za čišćenje. Da kuće budu lijepe. Tražio bih najmanje milijardu… forinti.
Široj javnosti manje je poznato da je Kanđžija i – student. Zašto si odustao od Pravnog fakulteta?
– Nije mi baš išlo i shvatio sam da nisam za to.
A jesi položio Rimsko pravo? Meni to nikada nije uspjelo.
– E, a meni je! Mnogi kažu da im je to teško, a meni je baš bilo zanimljivo. Stari su Rimljani baš zakon.
Dobro, onda mi nabroj razdoblja rimskog prava ili na koja se područja dijeli. To su osnove.
– Dijeli se na Istočno i Zapadno Rimsko Carstvo, he-he… Ne mogu se sjetiti, sorry. Raskrstio sam s pravom, pokušavam to potisnuti.
Pa onda bar reci koji je najviši zakonski akt RH?
– Aha, to je Ustav. Odnosno – Gustav.
A što na latinskom znači condicio sine qua non?
– To znači – sine, ostani u kondiciji. Jer ćeš uskoro bježati odavde… (smijeh)
Dobra… Imamo sličnu priču – i ja sam propali student prava koji je prije tri godine upisao Odjel za kulturologiju. Zašto si ti to upisao i kako ti je na faksu?
– Pravo mi se nije sviđalo i slučajno sam čuo da se ovo otvara. Upisao sam preddiplomski studij medijske kulture, korisno je… Većina mlađih i starijih kolega ima neku “crtu” za to. Bavimo se medijima, novinama, PR-om…, što je u svijetu najnormalnije, a kod nas se tek počinje učiti. Dobro mi ide, imam još samo jedan ispit do kraja.
Dakle, ako propadneš kao glazbenik, bit ćeš novinar ili PR?
– Ne, vjerojatno bih se bavio poljoprivredom, sadio paradajz… Ali sad bih znao napraviti vlastiti PR.
Koji ti je najteži predmet na medijskoj kulturi?
– Dosta su mi zeznuti Hrvatski književni jezik i Pragmalingvistika. Ali i super su mi ti predmeti jer sam puno naučio. Prije me nije bilo briga, ali sada čim vidim neku grešku u pisanju stihova, odmah lektoriram.
Za nedavno objavljeni zbornik studentskih radova “Koja si ti LEGEnda” napravio si razgovor s Jadrankom Lešinom Pantom. Zašto?
– Svaki Osječanin zna tko je Panta, a ako ima onih koji ne znaju, sada će saznati.
Otkrij koja ti je najzgodnija kolegica na faksu.
– Joj, uopće ih ne gledam tako, sve ih doživljavam kao neke mlađe sestre… Recimo, kolega Zen Špehar dosta je naočit. Kada bi stavio žensku periku i haljinu, bio bi neodoljiv.
Zanimljive sklonosti… No živiš s curom. Tko kuha?
– Mogu ti reći, od Nove godine sam čak i ja počeo kuhati, nakon što sam tri godine odbijao. I ide mi, ona ne vjeruje…
Da? Koji ti je specijalitet?
– Pa, neke riže… Ispadnu super. Ne znam ni sam kako.
Kao pravi Slavonac, vjerojatno voliš kulen, kobasicu, slaninu… Što misliš o vegetarijancima?
– Ono, to je super, zdravo je. Svaka im čast. Nekada nisam mogao bez slanine, a sada sam malo smanjio. Ipak, uvijek je dobro staviti malo mesa, barem za okus.
A koja ti je najbolja rakija?
– Viljamovka, definitivno.
Bend ti se zove Gole žene, ali u pitanju je šest muškaraca. Hoćeš li ikada na scenu, iz fore, isfurati šest golih žena?
– Razmišljao jesam, da. Ali potrebna su sredstva. Privukao bih dosta publike, vidjet ćemo.
Mnogi pjevači vježbaju da bi izdržali dugotrajne nastupe na sceni. Ti?
– Nešto kao pokušavam vježbati, ali nikako da podignem 100 kila u benchu.
A jesi ikada išao na sate pjevanja?
– Jesam, u Osijeku, kod opernog pjevača Ladislava Vrgoča. Radili smo vježbe disanja i to, naučio sam puno, a sada u Zagrebu planiram nastaviti. Možda jednom i naučim zapravo pjevati.
Kažu da si jedan od najboljih freestylera na hrvatskoj sceni. Nabaci freestyle na temu ovoga intervjua.
– Gdje si me sada našao… Ne znam – boli me za freestyle, za novine, odoh do trgovine, kupit’ flašu vode i bikarbone sode i zatim kući ode… (smijeh)
Nije loše… Za kraj, imaš priliku ti mene nešto pitati, bilo što, a ja ti moram isto ovako brzo i kratko odgovoriti.
– Hm, što misliš o pravima crnaca u Hrvatskoj?
Mislim da imamo dobre zakone prema rasama i svim manjinama, ali se slabo primjenjuju u praksi.
– Hvala ti, crni brate.
[blockquote]“Mogao bih biti maskota udruge
kandžijaša”
Hajde neupućenima objasni što je točno kandžija.
– Pa to je zapravo turcizam i označava neku vrstu biča koji služi za tjeranje stoke i konja. Meni je fora jer je zvučna i u sebi nosi neki pokret. I to uz malu snagu volje.
Koliko te živcira što ti mnogi novinari krivo pišu nadimak, Kandžija bez “đ”?
– Znaš što, nije me smetalo dok sam bio nepismen. Ali sada kada sam pismen, živcira me (smijeh).
Evo, ja ću ti napisati točno… Jesi li se ikada okušao u kandžijanju? Znaš li uopće što je to?
– Nisam, ali htio sam ići. Znam, to je ono natjecanje tko koliko puta pukne kandžijom i tako tjera konja oko sebe. Al’ ga ne udara.
Je l’ bi, recimo, na Olimpijadi starih sportova u Brođancima mogao dobro proći u kandžijanju?
– Ne. Prošao bih vjerojatno jednako kao i oni u repanju, ha-ha…
Jesi ikada razmišljao učlaniti se u neku udrugu kandžijaša? S njima možeš puno putovati, kažu.
– Nisam, ali mogo bih im biti zaštitni znak. Maskota. Ili snimiti neku pjesmu.[/blockquote]
Treba pokazati Baranju
Spotove i priloge o sebi uglavnom snimaš u ruralnom okruženju istočne Slavonije i Baranje. Zašto?
– Jer je to istina! Smiješno mi je kada se netko pravi da je nešto što nije… Ljudi iz Dalmacije, na primjer, i ne znaju da Baranja postoji. To treba pokazati, ljudi to moraju vidjeti.
[important title=ILI ILI]Rakija ili pivo?
– Rakija, definitivno.
Rozga ili Severina?
– Uh, teška odluka… Ne znam, je..te. Severozga.
Građansko pravo ili Kazneno procesno pravo?
– Građansko pravo.
Dr. Dre ili Snoop Doggy Dog?
– Snoop. Ima mi bolje stvari.
SDP ili HDZ?
– USB.[/important]
Tomislav LEVAK (Glas Slavonije)
