Amra Hodžić, učenica trećeg razreda osječke Druge gimnazije provela je istraživanje među svojim vršnjacima što ih to privlači i odbija od narodnjaka. Pročitajte i recite nam vaše mišljenje o ovoj temi koja je posljednjih godina itekako aktualna.
[span class=attention]POGLEDAJTE: Mladi i cajke u baroknoj jezgri[/span]
[blockquote]Mladi se slušajući narodnjake vrlo često
poistovjećuju s pjevačima tih pjesama. Najčešće kada je u pitanju
neka ljubavna tematika kažu kako ih riječi baš pogode. Kod
ovakvih pjesama osim teksta, sviđa im se i ritam koji je brz,
dinamičan i prepoznatljiv.
Mozart, Strauss, Vivaldi… Da, da! Čuli ste svi
za njih, vjerojatno u školi morate htjeli ne htjeli slušati
njihove skladbe za sva vremena. I dok mlade boli glava od ovih
klasika, znanost dokazuje drugačije! Profesor matematike rado će
vam pustiti koju umirujuću Mozartovu sonatu jer zna da to uistinu
djeluje. No, hoće li se mladi oduševiti time? Odgovor sam
pokušala doznati provedenom usmenom i pisanom anketom među
osječkim srednjoškolcima te razgovorima sa zanimljivim
sugovornicima. 89% ispitanih srednjoškolaca ne može slušati
Olivera Dragojevića, Josipu Lisac ili Massima, a situacija je još
gora kada su u pitanju klasični velikani i njihove skladbe.
Slušaju li mladi uopće glazbu?! Itekako. Glazbom
opisuju svoja emocionalna stanja (ili čak opisuju i onoga s kime
i nisu u baš najboljim odnosima), pripremaju se za izlaske uz
dobru i kvalitetnu glazbenu pratnju, slušaju glazbu po klubovima
u koje izlaze, pa i prilikom povratka iz noćnog života čest je
slučaj pjevanja dokle god ulica seže. Ah, Bože moj, zanio
ga ritam ili oborio tekst s nogu. Kakva je to glazba
koja mlade obara s nogu?! Narodnjaci. Slušaju li mladi narodnjake
kod kuće ili u noćnim klubovima, kakva je ponuda uopće u
klubovima te treba li narodnjake podijeliti po podrijetlu,
otkrivaju osječki srednjoškolci.
Tamburaši su folk, a Severina cajka!?
Manta, manta, manta, sve joj se manta, možda zato jer je super
dim i baš se dobro provodi, a kad joj daš njen broj onda ona
umjesto tebe raskine s njom. Uz to sve dečko joj je školarac pa
mu šalje džeparac. Luda je za njim, ah što se tu može, kad još ga
čuva ispod kože. Sve ove tragedije, drame i komedije, saznaju
mladi najčešće subotom, vrijeme predstava je u kasne noćne sate,
a pozornice su u noćnim klubovima. Ako se pitate jesu li to
stihovi koji su vam poznati iz neke od jako slabo slušanih
pjesama, jesu. I kao što piše, slušaju se u noćnim klubovima.
Mnoštvo je mladih koji slušaju narodnjake, a i oni koji ih baš i
ne vole, izlaze u narodnjačke klubove. Grad Osijek ima u ponudi
više od dvadeset noćnih klubova, a od toga za samo dva možete
biti sigurni da nećete čuti narodnjačku glazbu. I tu dolazimo do
ogromne zagonetke. Je li većina noćnih klubova izabrala u ponudi
imati narodnjake jer to mladi koji tamo dolaze slušaju ILI većina
mladih sluša narodnjake jer se puštaju u skoro svim klubovima?
Začarani krug.
Odgovor svakog ispitanog srednjoškolca vratio me na postavljeno
pitanje. Ili – ili? Polovica ispitanih tvrdi kako ne bi
nikada slušali narodnjake da se ne slušaju u klubovima u koje
izlaze. Sigurno i vi pomišljate na isto pitanje. Pa
zašto onda ne izlazite u druge klubove? Odgovor je jednoglasan:
– Društvo nam je u ovim klubovima, a nenarodnjačkih je ionako
jako malo. –
Alen Borbaš, hrvatski je branitelj koji je
doživio najgora moguća ratna iskustva te vlasnik jednog od
najposjećenijih noćnih klubova. Borbaš je u Oksu započeo raditi
prije dvadesetak godina kao zaštitar. Otkriva kako je Oks prvi
noćni klub koji je u poslijeratno doba otpočeo s puštanjem
narodne glazbe jer se prije rata nije ni obraćala pozornost na
podrijetlo glazbe. Smeta ga što neki koriste naziv turbo folk za
koji mu još nitko nije dao objašnjenje što znači, a folkom Borbaš
naziva i tamburice i country glazbu. Folkom smatra ono
što je narodno, a ističe kako su tamburice prepoznatljiv znak
Slavonije koji ne treba zabraniti slušati u Vojvodini
ili bilo kojem drugom dijelu svijeta. Isto tako podsjeća kako je
country glazba tipična za Ameriku, no sluša se i u Hrvatskoj i
Njemačkoj ili bilo kojem drugom području gdje to ljudi žele
slušati. Ne shvaća zašto se onda pjesme nastale u Bosni i
Hercegovini ili Srbiji ne bi mogle slušati u Hrvatskoj. Nabrojao
je neke od najslušanijih izvođača u svome klubu, a neki od njih
su: Halid Bešlić, Lepa Brena, Ceca Ražnjatović, Jelena Karleuša,
Indira Radić i mnogi drugi. Ne povezuje glazbu s njezinim
podrijetlom, niti razumije termin cajke. Pita se jesu li cajke
pjevačice koje pjevaju i Severinine pjesme koje se sve više
povezuju uz taj naziv. Mladi se vesele uz narodnjake, uživaju u
njima, a mi se moramo prilagoditi njihovom glazbenom ukusu,
objašnjava Borbaš.
Tko se još opija uz klavir
– Slušam narodnjake otkako sam počela izlaziti jer, brate mili,
tko će se napit´ uz tamburice ili klavir?! Nitko.- Narodnjaci
potiču ispijanje alkohola, a druga glazba je nezanimljiva,
pripovijeda mi Martina (imena srednjoškolaca su izmišljena jer je
provedena anketa anonimna, op.a.) dok s njenog mobitela trešti
novi Cecin hit. Martina je očito pripadnica druge polovice
anketiranih koji izlaze u narodnjačke klubove jer to žele. Mladi
se slušajući narodnjake vrlo često poistovjećuju s pjevačima tih
pjesama. Najčešće kada je u pitanju neka ljubavna tematika kažu
kako ih riječi baš pogode. Kod ovakvih pjesama osim teksta, sviđa
im se i ritam koji je brz, dinamičan i prepoznatljiv. Slušanje
narodnjaka otpočinje s nekih 14 – 15 godina kada započinju i
izlasci svake subote. Roditelji u većini slučajeva znaju kako
njihovi klinci slušaju narodnjake i ne smeta im to. Drže se toga
da svatko treba slušati ono što voli, a neki roditelji mi
otkrivaju kako su se i oni najbolje veselili upravo uz ovakvu
vrstu glazbe. Spominju kako treba razgraničiti narodnjake od
cajki koje nikako ne vole, a napominju kako ne slušaju niti žele
da tzv. cajke slušaju njihova djeca, iako ne mogu utjecati na
to.
Jedna je majka za pojašnjenje što su cajke rekla kako su to:
– Pjesme kojima je poruka sijeci vene, baci me kao krpu na
pod, a ja ću te i dalje voljeti, pjesme koje ne bih slušala ni u
ludilu, to su cajke! –
Unatoč tomu što mladi izlaze u narodnjačke klubove, neki se ipak
ne predaju tako lako, mr. sc. Gordan Šestić vlasnik je
noćnoga kluba Tufna, koji nikada u ponudi nema takvu
vrstu glazbe, a smatra da upravo na tome i temelje svoj uspjeh.
Tufna nudi mladima zabavu uz domaće i strane hitove, a gospodin
Šestić ističe kako mladi najčešće sami biraju vrstu glazbe jer
trudi se uvijek pratiti ono što ciljana populacija sluša. Tufna
vodi posebnu politiku pa mlađima od 20 čak i nije dopušten ulazak
jer, kako navodi vlasnik, zanimljivo je vidjeti kako se zabavlja
populacija od dvadeset do četrdeset godina, no ukoliko u klub
krenu srednjoškolci, svi oni će se osjećati pomalo nelagodno. No,
usprkos tome, doznala sam od nekolicine osječkih srednjoškolaca
kako su posjetili Tufnu i da riječ zabava tamo dobiva puno
značenje, ali nakon posjeta tom klubu, ipak odlaze i u druge
klubove kako bi nastavili zabavu s društvom. Šestić se, također
dotakao te teme, pa kaže kako Osijek nudi idealno rješenje i
primjer noćnog života mnogobrojnim europskim gradovima. Oko
dvadesetak noćnih klubova nalazi se na jedinstvenoj lokaciji, u
staroj jezgri grada, Tvrđi. Tako da turisti, ali i osječke
djevojke i mladići, lako mogu prošetati od jednoga na drugo
mjesto, Tvrđa je dobro prometno povezana i to čini Osijek
primjerom ostalim gradovima.
No, kako je stanarima Tvrđe? Dogradonačelnik grada Osijeka,
Vladimir Ham, navodi kako je gradska uprava
zaprimila mnoštvo prigovora stanara Tvrđe zbog buke i duljine
trajanja noćnog života. Dogradonačelnik tvrdi da je to dugotrajan
problem koji se ne može brzo i jednostavno riješiti. Iako, sam
nikada osobno ne bi slušao narodnjačku glazbu jer ju jednostavno
ne voli, kaže kako se takva vrsta glazbe ne smije niti može
zabraniti u noćnim klubovima, a zna se, kaže dogradonačelnik, da
je zabranjeno voće uvijek najslađe.
Tvrđa je simbol i srce Osijeka, ali dogradonačelnik poriče kako
su ju noćni klubovi uništili, već naprotiv da su povećali njezinu
atraktivnost među mladima. Ono što nedostaje jest dnevna
turistička ponuda, no kaže, intenzivno se radi na
poboljšanju i u tom segmentu. Dogradonačelnik još napominje i da
narodnjake ne treba povezivati s nedavnom hrvatskom prošlošću
niti povezivati glazbu jednog naroda s drugim narodom. Daje
primjer kako je Ceca Ražnjatović od supruga kao obećani vjenčani
dar trebala dobiti ključeve grada Osijeka, a sada hoće li se
njenoj glazbi pokoriti građani nepokorenoga grada, to je odluka
koju oni donose sami. Mlade savjetuje kako ne smiju stvarati
tenzije tamo gdje ih nema niti voditi politiku jer, iako je sam
političar, kaže ne treba se njome baviti. Mladi očito slušaju ove
savjete jer to dokazuje i anketa. Njih 98% ne želi
razmišljati o tome odakle dolazi pjesma koju slušaju, već kako
ona djeluje na njih. Isto tako ističu da su željni
zabave, uživanja u životu, a doći će vrijeme kada će i oni kao
mladi roditelji pokušati navesti svoju djecu na slušanje, kako
kažu:
– valjane glazbe, one prave što god to bilo u tom trenutku.-
Stoga, Luka (voli narodnjake) i Ivana (ne podnosi narodnjake, ali
ih sluša tijekom izlaska), zaključuju da je važno slušati
ono nakon čega se osjećamo dobro i poletno.
Mnoštvo narodnjačkih klubova u Osijeku dokazuje da mladi uživaju
u toj glazbi bez obzira slušali ju oni kod kuće ili ne, te da
znaju da je važno glazbu, kao i sve ostalo, promatrati po
kvaliteti, ne imenu ili podrijetlu. – Možda bi koji rock ili
kakav drugi klub dobro došao, ali sve dok mi punimo sve osječke
klubove, dobro nam je, zar ne?! Kad su narodnjaci i
izlasci u pitanju, nema ILI – ILI! –[/blockquote]
A koja koncerta događanja, svih vrsta glazbe, vas očekuju tijekom
ove zime i proljeća potražite OVDJE.