Čitam vijesti o senzacionalnom uspjehu naših tenisača, o fantastičnoj atmosferi koju je osječka publika napravila te o tome kako ih je nosila u tom, ovaj put, zaista senzacionalnom pothvatu.
Nije mala stvar kada dođeš u poziciju predstavljati svoju zemlju
kao vjerojatno zadnji, predzadnji «pik» jer su glavni igrači
umorni od brojanja novaca predstavljajući sebe te pritom uspiješ
ostvariti najveći uspjeh karijere. Zaista za svaku pohvalu. No,
nažalost, pisanje zasluženih hvalospjeva o Franku, Nikoli i ekipi
ovog puta nije tema. Vraćam se na rečenicu gdje sam čitao vijesti
o Davis cupu te komentare društvenih kroničara, ratnika
tipkovnice i ostalih vrsnih analitičara čije mišljenje da se
uvaži bi bili najbogatija država svijeta.
Oni naime, smatraju da je odlična atmosfera u dvorani
Gradski vrt rezultat toga što smo mi Osječani jadni,
siromašni i da nam je ovaj događaj samo izlika da odemo negdje i
maknemo glavu od svakodnevnih problema i neimaštine.
Osječani su građani drugog reda koji u svojim dvorištima
imaju svinje i kokoši, obrazovni na razini viših razreda osnovne
škole i jedno što nam se priznaje srčanost u Domovinskom
ratu, što se opet prema tim osobama podrazumijeva, jer,
sirotinja će uvijek ići prva ginuti za tuđe ideale. Osvrćem se ne
samo na jedan komentar, nego na njih nekoliko s istom ili sličnom
konotacijom. Zašto je to tako, i zašto je taj
«Osijek» kako mnogi misle da se naš grad zove,
tako loše prezentiran u javnosti, zašto postoji
toliko stereotipa i zašto smo tu gdje jesmo?
Jesu li iskustva posjetitelja loša, jesu li vijesti koje
dolaze iz Osijeka dosadne, jadne, uvijek prepune nekih problema i
«slučajeva» ili je krivac generalna zatupljenost i
neinformiranost onih koji uživaju u plodovima onoga što je Osijek
stvorio i dao za ovu prirodnim i neprirodnim granicama omeđenu
Lijepu našu. Osijek je dragi kritičari, kroničari i
ostali «trošitelji» Internet prostora, puno više od neke istočne
prčije za kakvu nas smatrate. Osijek je grad koji stoljećima
ponosno prkosi svim nedaćama koje ga zateknu, koji se diže iz
pepela poslije svake ere i mini ere obilježene raznim ratovima,
vlastima, okupatorima i sličnim uzrocima stanja u kojem ga
ostavi. Ne predstavljam taj prkos onako kako ga naši
političari predstavljaju, u vidu nekog lažnog
domoljublja, kao sredstvo dobivanja glasova manipulirajući
najnižim ljudskim strastima kako bi se doveli u poziciju da
vladaju i namiruju svoje apetite. Govorim o prkosu koji
nas tjera da živimo u i za ovaj grad. Najveći domoljubi
su se ionako već namirili, a i mnogi oni koji se tako osjećaju i
svoju ljubav iskazuju busanjem u prsa već su davno napustili
kolodvore i iz nekih sigurnijih i bogatijih država pljuju po
komunistima, partizanima, ovoj ili onoj vlasti.
Čast onima koji su otišli jer drugog izbora nisu imali, a snagu
su potrošili na neprestane borbe s vjetrenjačama. Govorimo o
onima koji su tu, zbog kojih taj prkos ima pravilnu konotaciju.
Konotaciju koju objašnjavamo kroz otvaranje tvrtki,
obrta, organizaciju događanja, bitke za kulturu, širenje
solidarnosti, pomaganje, uređivanje i borenje za grad, ljude,
kroz priču koju vode na način da će Osijek napustiti samo onog
trenutka kada Drava više ne bude tekla, a sunce prestane
sjati. Govorimo o tim ljudima koji medijskoj sceni nisu
poznati i čije priče o razvoju IT-a, kulture, otvaranju raznih
pogona i osnivanju raznih agencija, obrta, formiranju
supkulturnih scena i sličnih doprinositelja proračunu, nisu
zanimljivi. Ti ljudi su pogonsko gorivo ovog
grada, oni koji će učiniti to da Osijek nikada ne
postane Osjek. Pričajmo i pišimo o njima, komentirajmo članke o
njihovim uspjesima koji su jednako veliki kao uspjeh tenisača s
početka teksta.
Kada te cijela država gleda kao slijepo crijevo, kada te mladi,
stari ili tvoji vršnjaci percipiraju kao grad slučaj koji
nestaje, ti mazohisti su se suprotstavili. Osijek ima odličnu
geografsku poziciju, dobru klimu, arhitekturu i prometnu
povezanost, a najbolje od svega u gradu su ljudi. Nikada nismo
imali energiju nekog nasilnog bunta, rušiteljske i destruktivne
nagone, ali se isto tako nikada nismo dali zajebavati i
koliko god bili opušteni i letargični, zube možemo
pokazati. Kroz sve aktivnosti gore spomenute ostatku
Hrvatske mora biti jasno da se bez Osijeka ne može. Bez naših
fakulteta, bez naših znanstvenika, bez naših humanitaraca,
kreativaca, radnika, sportaša, pa tako i sportskih klubova i
njihovih navijača, individualaca koji doprinose, umirovljenika i
djece, bez nas se ne može.
Dođite u Osijek, dođite živjeti tu, raditi,
studirati. Dođite se stopiti s energijom koju ovaj grad
ima i rezultat će biti ljubav. Naselja, škole, vrtiće, fakultete
imamo, poslova nema, ali se stvaraju, dođite i pokušajte i vi
isto. Pogledajte što se sve u gradu događa i radi i ukoliko vas
Osijek ne osvoji, pišite kako je Osjek jadan, ali vam mi nikada
nećemo vjerovati. Znamo da ovdje postoji budućnost, da postoji
jedna pokretačka snaga koja će se dići i zauzeti ulogu svih onih
kojima odgovara da Osijek bude ovakav kakvim ga se percipira.
Osječani dragi, ne dopustimo da sliku o nama kroje oni
koji žrtvu ne poznaju, nego pokažite taj pozitivni prkos i
učinite sve da Osijek (p)ostane jedan od najboljih gradova za
život svakom čovjeku bez obzira na sve razlike koje postoje među
svima nama.
Selka