Brojne generacije Osječana poznaju jednu od legendi Osijeka, Acu. Osoba je to koja svakodnevno dugi niz godina uveseljava sve svojim kokicama cijele godine, kukuruzima ljeti i kestenima zimi. Priču o njemu na svom Facebook profilu napisao je Davor Brmež, a mi ju prenosimo u cijelosti vama.
“Prije nekih 18 godina pročitao sam Alkemičara, Paola Coelha.
Iako knjiga govori o dječaku Santiagu i njegovom traženju osobne
legende, o tome kako treba slijediti svoju sudbinu i sl. meni se
u pamćenje urezala priča o prodavaču kokica (Kokičar – kako bi
rekao moj Nikola). Taj je Kokičar bio vrijedan i cjenjen čovjek
koji je uživao u svom poslu i veselio se svakom novom radnom
danu. Pa iako ispada da on nije slijedio svoj san, svoju sudbinu
i sl. za mene je bio najznačajniji lik u toj knjizi. Smiješno,
pomislit će netko. No taj je Kokičar meni personifikacija
za sve (nas) “obične” ljude koji nam svojim poslom uljepšavaju
svakodnevicu. Pogotovo ako vole taj svoj
posao.
I tako prolazeći jučer bicom pored Acinog kioska, moj Niki i
ja zastanemo opčinjeni prizorom. Uredni se red protezao nekih
10-tak metara od njegovog kioska. Skroz do ruba ceste. Čak je
malo zavijao u Kapucinsku. Bio je to red za kestenje. Nije ni
čudo, pomislim, kad tako dobro miriši. U sekundi te vrati
u bezbrižno djetinjstvo.
Bila je tu mlada mama koja je svom cca 3-godišnjaku tek
objašnjavala što je to kestenje i zašto ga se isplati čekati. Iza
njih malo nervozniji stariji gospodin koji se čudio gužvi i redu
jer je jedva uhvatio malo vremena između Dnevnika i RTL Direkta
da prošeta i kupi kestenje. Malo odmaknut od njega stajao je
zagrljen mladi par koji kao da nije ni vidio ostatak reda od
buljenja jedno u drugo onim bezbrižnim smješkom i caklenim očima.
Ja stadoh iza tete koja je trljala ruke, pričala mi kako je
promrzla u šetnji i jedva čeka svoju vrećicu od pola litre vrućeg
kestenja da ju malo ugrije. I na kraju Niki i ja, sretni zbog
zajedničke vožnje i cuge u Kompi gdje mi je pričao kako je
debitirao na TV govoreći o životinjama u ZOO-u i tako. Usput sam
malo fotkao, čisto da se nađe ako mi na um padne kakav post.
Naime, ne volim tekst bez slika.
E moj Aco da samo znaš koliko si ti u stvari više od
našeg Kokičara – Kestenjara – Kukuruzara… ti si naš, Osječki
Kokičar koji voli svoj posao!“
Tekst i foto: Davor Brmež