U novom nastavku kolumne Davora Brmeža, lege koji priča priče iz grada, svoju priču proširio je na cijelu Hrvatsku. Mogu li Hrvaty staviti sve na pravo mjesto ili će zauvijek ostati zemlja ypsilona...
Priča iz grada: Aco kokičar, kestenjar i legenda
Priče iz grada: Put u Sjenjak 80-ih
[blockquote]Bila jednom jedna prelijepa mala zemlja. U
njoj su živjeli vrijedni, sretni i dragi ljudi. Bili su dobri
gotovo u svemu, samo malo zbunjeni i nesamostalni. I kada je
drugdje u svijetu bila frka, ta je zemlja nekako uvijek ostala
skrivena i netaknuta. Bila je nekako premala i svima prilično
nepoznata i nebitna. Nije to bilo loše.
U neko doba, u tu se malu lijepu zemlju uvuče očay. Zemljom
zavladaše Plenky, Koly, Berny, Šuky i njima sličny. I narod
postane nekako yadan, tyeskoban, yalan i sve tako nešto. Ljudi
više nisu vidjeli koliko lijepu i bogatu zemlju imaju bez obzira
što je svijetu bila gotovo nevidljiva i nevažna. Htio je narod
biti bogat kao npr. narodi nekih razvijenijih zemalja. Htjeli su
biti važna i bogata zemlja. Bili su toliko nesretny, pa su se
odlučili na očajnički korak. Izabrali su nekoliko najsposobnijih.
Krenuli su ti najsposobniji u planine potražiti starog mudraca
koji je tamo navodno živio. Nisu bili sigurni da postoji, no nisu
imali što izgubiti. Nakon nekoliko dana pješačenja po planinama,
kada su već pomislili da je mudrac urbana legenda i da ne
postoji, ugledaše ogromni stari hrast. U udubini tog
100-godišnjeg drveta mirno je sjedio starac. Onakav kakav i treba
biti mudar čovjek – prilično star, lica prepunog bora, bijele
kose i brade, ali nekako lijep i veseo starac, vedra i nasmijana
lica.
Pozove ih blago i reče im: “Dobro došli dragi ljudi. Sigurno
ste me došli nešto pitati. Znam da put nije bio lagan. Ja već
godinama nisam bio dolje. Star sam i bole me noge. Pitajte.
Odgovoriti ću ako budem znao.” Ispričaše mu ljudi za nedaće
u svojoj lijepoj maloj domovini. Ispričaše kako zaostaju za
razvijenim svijetom i kako se neka tyeskoba uvukla među njih.
Kako im mladi odlaze u svijet, a oni se boje da se više neće
vratiti.
Sasluša ih stari mudrac pažljivo. Zamisli se i počne govoriti:
“Dragi moji ljudi, problem uopće nije velik. U stvari toliko
je mali da gotovo da ga i nema. No kao starac koji je dugo na
ovom svijetu, svjestan sam da su ti mali problemi uvijek najteži
onom tko ih ima. Vi ste zapravo jedan sretan mali narod jer…
imate sve: najljepše more, plodne ravnice, lijepe planine, gotovo
najbolju klimu, zdravu hranu, pitku vodu… i sve to znate.
Dakle, morate učiniti samo jednu stvar i sve će vam se
otvoriti.”
Ljudi se pogledaše u čudu i povikaše: “Što, što moramo
učiniti mudri čovječe?!”
Mirna pogleda uz lagani smješak na licu koji je svima donio
olakšanje, starac kaže: “Samo sve Ypsilone stavite na
svoje mjesto. Tamo gdje stoje i u
abecedi.”[/blockquote]
Tekst: Davor Brmež