Iako je engleski govorila dobro, prvi susret s irskim naglaskom bio je apsolutni šok
Sunčano ali i hladno poslijepodne u Dublinu donijelo je još jednu životnu priču naše dijaspore. Kroz šetnju uz rijeku, Martina Matuš, Osječanka i članica Hrvatske katoličke misije Dublin – pripovijeda svoje prve dojmove o Irskoj, dvije godine nakon dolaska.
Dvije godine bez velike fešte
Iako je nedavno obilježila drugu “obljetnicu” dolaska u Irsku, Martina priznaje da nije bilo posebne proslave. Kaže da još nije vrijeme za slavlje – možda će to biti za pet godina – ako ostane toliko u Irskoj!
Danas radi kao “operations administrator” u jednoj biofarmaceutskoj kompaniji. Nije spektakularno, kaže, ali je zadovoljna – stabilan posao, redovna primanja i osjećaj sigurnosti.
Prvi sudar s Irskom – i irskim engleskim
Iako je engleski govorila dobro, prvi susret s irskim naglaskom bio je apsolutni šok. U pub-u prvog dana nije razumjela gotovo ništa. Trebalo joj je neko vrijeme da se “uštima” i sluhom i komunikacijskim tempom.
Od rada u kafiću, Martina je vrlo brzo stigla i do posla u irskom ministarstvu – administrativnog ali ozbiljnog i dinamičnog. U jeku krize u Ukrajini, pomagala je u koordinaciji i administrativnim poslovima oko izbjeglica.
Prvi veliki test – smještaj
Kao i mnogima doseljenicima u veće irske gradove, najveći početni izazov nije bio posao, nego stan. U dvije godine preselila se čak četiri puta, a kroz smijeh kaže da se peti put seli – natrag u Hrvatsku!
Iako se ne druži često s Ircima, radno okruženje je internacionalno, pozitivno i profesionalno. Poslodavci ostavljaju dobar dojam, a mogućnosti su otvorene svima koji žele raditi i napredovati. Od negativnih stvari u Irskoj, Martina ističe hranu – “prebrza” je i neukusna!
Hrvatska zajednica u Dublinu – utočište i podrška
Veliku ulogu u tome da se dobro snađe imala je Hrvatska katolička misija u Dublinu. Tu je pronašla društveni život, nove prijatelje i osjećaj pripadnosti – “da ne fali ono što ostaje u Hrvatskoj”.
Kad se već pita – Martina bi se jednog dana možda vratila. Možda zbog obitelji, možda zbog ritma života. Do tada uživa u prilici koju joj je Irska dala – restart, nove prilike i novi pogled na život.
