Financije nisu bile glavni razlog za odlazak – želio je promjenu, prekid s rutinom trošenja sezonskog novca u kafićima i priliku da izgradi novi život
Vilim Tanocki je iz Vinkovaca, a u Dublin je stigao u želji za promjenom. Danas radi posao koji ni sam ne zna precizno opisati, no dodaje da je „vrlo dobar u tome“. U IT sektoru jest – ali ne u onom krutom, programerskom. S osmijehom kaže da je zapravo „čistač interneta“, što je najkraći opis posla u velikoj međunarodnoj korporaciji.
Iako ima položen ispit za turističkog vodiča u Zagrebu, nikada nije uzeo licencu jer ga je, kao 21-godišnjaka, uplaćivanje vlastitog doprinosa odbijalo. Završio je u sezonskim poslovima, radio kao turistički pratitelj na brodovima, animirao goste u hotelima i godinama gradio iskustvo koje se danas čini potpuno suprotno njegovom korporativnom životu u Irskoj.
Obiteljski korijeni i kreativni DNK
Vilim dolazi iz obitelji koju u Vinkovcima znaju gotovo svi – posebno zbog oca Zvonimira Tanockog, akademskog fotografa. Njegove fotografije Domovinskog rata završile su u nekoliko knjiga o povijesti Slavonije i Hrvatske. Majka je dugogodišnja učiteljica i poduzetnica koja vodi učilište Cibalae i edukacijsku agenciju Delta. Kreativnost, kaže, nije talent nego obiteljska navika.
Prije odlaska u Irsku, Vilim je radio sezone po Istri i kratke poslove u Zagrebu, a tražio je ono što bi moglo postati trajno rješenje. No sezona traje nekoliko mjeseci, novac se brzo potroši, a ostatak godine ostaje praznina. Zagreb mu nikada nije “sjeo”, pa je poticaj da potraži nešto novo postao sve jači.
Dolazak u Irsku i početak u najgorem mogućem trenutku
U Dublin je stigao 28. prosinca 2019., usred blagdana, kada nitko ne radi i ništa ne funkcionira. Trebalo je pronaći posao, stan, PPS broj, otvoriti račun – sve u danima kada institucije spavaju. Prve poslove dobio je zahvaljujući šarmu i spontanosti: kompliment predimenzioniranim trepavicama djelatnici u agenciji za zapošljavanje donio mu je prvi ugovor.
Prva godina nije bila glamurozna. Radio je na benzinskoj postaji, živio u kući s devetero ljudi iz cijelog svijeta i upoznao realnost irskog najma: loša izolacija, vlaga, plijesan i cijene koje izjedaju veliku većinu primanja. No sve je to bio proces i dio puta koji je vodio prema stabilnijem životu.
Vilim danas radi u međunarodnoj korporaciji s ljudima iz Azije, većeg dijela Europe i cijelog svijeta. To okruženje donosi mješavinu navika, temperamenta i jezika ali i lekciju o poštovanju. Kaže da mu Irska pruža stabilnost, ali i “jesen koja traje 12 mjeseci”. Skupoća, loši stanovi i manjak druženja na terasama kafića najveći su minusi.
Prijateljstva, komunikacija i život u dva svijeta
Kako živi u Irskoj, Vilimovo društvo je većinom međunarodno. S Hrvatima se lako poveže jer zajednički jezik zbližava, a s Irce poznaje, no vrlo rijetko naziva prijateljima. Prisjeća se djetinjstva bez tehnologije i zaključuje da današnjim generacijama nedostaje razgovor “uživo” – nešto što on smatra svojom najvećom društvenom prednošću.
Financije nisu bile glavni razlog za odlazak – želio je promjenu, prekid s rutinom trošenja sezonskog novca u kafićima i priliku da izgradi novi život. Danas cijeni to što može putovati, uštedjeti i voditi život bez egzistencijskog straha. Najviše cijeni ono što je stekao usput: strpljenje, hrabrost da kaže što misli i osjećaj da, prvi put, živi život koji je sam stvorio.
