Uz prodaju, izrađuje i nakit na zahtjev i to od klasičnih do neobičnih oblika. Uz pomoć svog alata, kaže, nema toga što ne može napraviti, zajedno s kćeri Lorenom koja radi s njom
U okviru serijala ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” svake druge nedjelje predstavljamo priču o lokalnim pojedincima koji dokazuju to kako Slavonija i Baranja, unatoč brojnim mišljenjima i predrasudama, postaju plodno tlo za razvoj brojnih poduzetničkih inovacija.
Ove nedjelje pišemo o 52-godišnjoj Osječanki Svjetlani Činčurak, majstorici zlatarici, godinama jednoj od rijetkih rekli bismo, pravih zlatara. Ona je dokaz da legendarna pjesma “Diamonds are girl’s best friends“ iz poznatog filma “Muškarci više vole plavuše“ s Marilyn Monroe nije samo fraza, već je točna, a i njezin je životni poziv.
Svoju zlatarnicu “Deall“ otvorila je 2014. godine, nakon što se 1997. prekvalificirala za zlatara. Praksu je, sjeća se, odradila u nekadašnjoj popularnoj zlatarnici “Nakit“ u Županijskoj ulici, a nakon što je znanje “Izbrusila“ u nekoliko zlatarskih radnji, potom položila majstorski ispit i odlučila je pokrenuti biznis koji joj, od početka ide uzlaznom putanjom.
“Završila sam školu za krojača po mjeri, no oduvijek sam voljela nakit pa sam u nekadašnjem EMŠC-u položila razliku ispita na tadašnjem smjeru zlatara. Uvijek sam voljela nešto stvarati i proizvoditi, a kako su u vrijeme rata počele propadati tvornice tekstila, to je bio pravi trenutak da se okrenem plemenitim metalima“, započinje priču Svjetlana, jedna od rijetkih zlatara u gradu.
Ono što ju i danas fascinira, kaže, činjenica je da od tekućeg metala stvara unikatan nakit za što su potrebni sati strpljenja, mirnih ruku i oštroga vida. U šali će reći da je to zapravo “prljav“ posao radi puno turpijanja, rezanja pa i iskucavanja, no u konačnici, kaže, napravila je stotine ako ne i tisuće komada nakita, što za uobičajenu prodaju, a što po mjeri.
“Oživjela” prsten izgubljen tijekom rata
Prisjeća se tako kad su kumovi mladenaca zatražili da napravi privjeske srebrnih kockica za yamb. Bilo je, kaže, zahtjevno, vrlo izazovno, ali u konačnici uspješno, baš kao i izrada prstena u obliku slova “V” za sugrađanku koja je indentičan prsten izgubila u Vukovaru tijekom Domovinskog rata.
“Donijela mi je staru fotografiju s tim prstenom iz profila. Uz pomoć skice i sjećanja uspjela sam joj izraditi isti prsten kakav je imala i bila je oduševljena“, prisjeća se Svjetlana kojoj u radnju dolaze sve generacije i kupuju nakit za uobičajene prigode.
Činjenica je, kaže, da se sve češće dariva novac, kupuju mobiteli ili što drugo, no nakit uvijek ostaje konstanta. Tu su dakako i burme koje su standardni detalj na vjenčanjima, a kad su u pitanju plemenite kovine, jednako se traži zlato, srebro pa i bijelo zlato.
DEALL – početna imena njezine djece
Nerijetki su također upiti za popravke i ima ih, kaže Svjetlana, dosta. Posebice se to odnosi na uspomene, naslijeđen nakit ili drago kamenje. Tražene su i usluge povećanja ili smanjivanja prstenja, a kupci će često donijeti neki kamenčić koji im je uspomena i zatraže da im ga ugradi u narukvicu, naušnice ili ogrlicu. Ponosno kaže da nerijetko taj posao prepusti kćeri Loreni koja još nije stekla zvanje zlatarice, no uskoro hoće.
“Kod mene je tri i pol godine i također proizvodi nakit. Presretna sam što je htjela nastaviti tradiciju, a najviše voli izrađivati ručno prstenje. Kao moja djelatnica pa i kao kći sluša moje upute i upija znanje“, ponosno će Svjetlana čija zlatarnica ne nosi slučajnošću naziv “Deall“.
Naime, nazvala ju je prema početnim imenima svoje djece – najstariji Dorian ima 27, Elena 25 godina, Adrian 23, Lorena 22, a najmlađa Lana 18 godina. Uz zlataricu tako uza se ima inžinjera automobilskog računarstva, fizioterapeuta, CNC programera i veterinarsku tehničarku. Dakako i zlataricu koja je jedina željela krenuti majčinim stopama.
Za komad nakita i po 15 sati rada
“Jako mi je žao što više nema smjera zlatara i bila bih voljna obučavati. Imala sam jednu djevojku na praksi, no ona je ispite za prekvalifikaciju polagala u Rijeci. Moguće je i u Zagrebu, no u Osijeku toga nema“, kaže nam Svjetlana, ujedno i predsjednica komisije za polaganje majstorskog ispita za zltara pri Obrtničkoj komori Osječko-baranjske županije.
Ne čudi stoga da je u drugim gradovima privlače zlatarnice koje obiđe kako bi vidjela nove kreacije. Jednu takvu izradila je njezina kći i to po narudžbi, a bila je riječ o nekakvom znaku koji je kupac želio da ga napravi s postoljem kako bi ga držao na stolu.
“Dogodi se katkad da izrada krene u krivome smjeru, no srećom, to se odmah na licu mjesta popravi i ne mora se praviti cjelokupan komad nakita. Neki nakit završim za dva, a za neki mi treba i po 15 sati“, pojašnjava Svjetlana, dodajući da je razumljivo kako nakon sati i sati provedenih u radnji treba i svoje vrijeme opuštanja.
Učinit će to, kaže, na zumbi, workoutu, pilatesu, u šetnji, vožnji bicikla ili na kraćim izletima. Kuhati, priznaje ne voli, no uvijek nađe neki aktivan način opuštanja. Nismo je mogli ne upitati kakav ona nakit voli nositi.
“Volim bijelo zlato i to sitan i decentan nakit. Naime, inače nakit ne mogu nositi, jer su mi ruke vječito crne zbog turpijice, pilice, čekićanja i poliranja. No, postoji i vrijeme kad ću staviti koji prsten ili narukvicu“, kaže nam.
Neprestano učenje, inspiracija i motiv za rad
Naposljetku, upitali smo je i kako reagira kad joj netko i da li joj uopće poklanja nakit? U šali kaže kako ljudi uglavnom misle da voli sve što nije vezano za nakit, no upravo je suprotno – poklon u obliku nakita itekako će je obradovati.
“Lijepa strana ovoga posla i jeste to što neprestano učim pa i kad dobijem nakit, ne mogu se ne oduševiti. Uz to, ja znam tek mali dio u zlatarstvu i vrlo je interesantvno vidjeti što se još može napraviti, što je novo i u trendu. To me vuče da stvaram još više“, poručuje za kraj ova simpatična Osječanka.
Serijal ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” otkriva inspirativne priče ljudi koji svojim radom, vizijom i inovacijama doprinose razvoju poduzetništva na našim prostorima. Svjetlana Činčurak dokaz je da obrtništvo ne samo da može biti traženo u vremenima masovne proizvodnje, već se s lakoćom prenosi na obiteljski posao, a uz to, ne jenjava.
Za dva tjedna nastavljamo predstavljati pojedince čije priče svjedoče o napretku i prosperitetu Slavonije i Baranje u poduzetničkom svijetu. Ako i vi znate za neku poduzetničku priču ili ste sami poduzetnik/ca u Slavoniji i Baranji, javite nam se na e-mail adresu: redakcija@sib.hr.
