Po struci je suradnica u razrednoj nastavi. No, prva sašivena suknja prije više od četiri desetljeća utjecala je na njezin životni poziv
U okviru serijala ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” svake druge nedjelje predstavljamo priču o lokalnim pojedincima koji dokazuju to kako Slavonija i Baranja, unatoč brojnim mišljenjima i predrasudama, postaju plodno tlo za razvoj brojnih poduzetničkih inovacija.
Ove nedjelje pišemo o Gordani Kovačević koja desetljećima na istome mjestu vodi krojački servis. I u djelatnosti koje je radi proširenoga tržišta uspjela je opstati i kad joj je bilo najteže. Prepravila je stotine pa i tisuće odjeće i najvažnije joj je da svoj posao, zajedno sa svojim djelatncama, obavlja profesionalno i na vrijeme.
Gotovo tri desetljeća krojački servis “Majna“ u Robnoj kući IPK na Sjenjaku svojim klijentima nije zatvorio vrata. Unatoč djelatnosti koja je, rekli bismo na prvu, sve manje tražena, vlasnica Gordana sve ove godine nije posustala. Kvalitetan rad i usluga kakvu klijenti traže dobitna je kombinacija za opstanak u ovome poslu s kojim se, kaže, počela baviti iz čistoga hobija.
“Po struci sam suradnica u razrednoj nastavi, no nakon što sam si sa 16 godina sašila prvu suknju, zaželjela sam se baviti tim poslom. Sašila sam je, što bi se reklo, “iz glave“, a osim toga, voljela sam uvijek vesti, heklati i to me jako zanimalo. Valjda je stoga prirodno što sam za šivaćim strojem već gotovo pola stoljeća“, u šali će 58-godišnja Gordana.
U radnji, zajedno s dvije djelatnice pruža usluge prepravaka od kojih, sudeći prema obimu posla, ljudi ne odustaju. Na prepravke donose hlače, jakne, zatvarače, traže proširenje, zamjene pasica i razne druge prepravke. Gordana kaže kako je oduševljena što to ujedno pokazuje i osvještenje, jer će mnogi reći da je nekadašnja odjeća bila puno kvalitetnija od ove sadašnje.
“Štopanje” bez kraja, ali s koncem
Štoviše, iskustveno kaže da se moda pomalo vraća, a što je posebno vidljivo kod hlača. Uz to, kaže, brojni klijenti su nostalgični na kroz smijeh kaže da jeans hlače i jakne “štopa“ do iznemoglosti. Jednostavno, dodaje, nekih modela više nema, a ljudima su najudobniji.
“Katkad im kažem da, primjerice, neku trenirku koju mi donesu po nekoliko puta na prepravke jednostavno nije isplativo više dotjeravati i savjetujem im da kupim novu“, priča nam Gordana kojoj na prepravke nerijetko donose i donje rublje, ali i sve ostalo što bi prepravcima dobilo nov izgled.
Njoj je pak najvažnije, ističe, da i ona i djelatnice rade učinkovito, da prepravci budu uredni, a klijenti zadovoljni. Stoga ne čudi da joj u radnju dolaze obitelji čak i dviju generacija.
“Neću zaboraviti policajca koji mi je došao na prepravak odjeće, a prije 20 godina sam mu prekrajala odijelo za krštenje kad je on imao svega tri mjeseca. I nije jedini, jer mi nerijetko djeca kažu da ih je poslala mama koja je inače moja stalna mušterija“, pojašnjava Gordana.
Suradnja s NK Osijekom
Ima i onih klijenata, priča, koji dođu u “5 do 12“, primjerice, ako im je pukao patent a baš su krenuli u svatove. Drugi pak traže skraćenje hlača nekoliko sati pred važan događaj. Riječ je, kaže, uglavnom o stalnim klijentima kojima tada, dakako, iziđe ususret. Inače, ne strahuje od otvaranja trgovačkih centara pa ni od sve brojnijih oglasa za razmjenu odjeće.
“Mnogi mi dođu i kažu da su kupili odjeću u second hand shopu pa traže prepravke. Naravno, rado i to prihvatimo kao i bilo što drugo“, kaže Gordana u čiju radnju svraćaju odvjetnici, liječnici, glumci, političari, a posebno joj je draga, ističe, suradnja s NK Osijekom odakle se također traže prepravci.
Inače, ima i onih klijenata koji jednostavno zaborave na svoju odjeću. Gordana kaže kako neko vrijeme čuva odjeću, a potom je, ako se nitko ne javi dulje vrijeme pokloni u Caritas. Prepravljena odjeća, reći će, uvijek će nekome dobro doći.
Međusobno uvažavanje obrtnika
Vodeći se predanim radom ne čudi da je godinama stekla brojne prijatelje. Štoviše, naglašava da u RK IPK jedni druge podržavaju.
“Kupit ću čaj kod kolegice do mene, popraviti sat kod urara preko puta, na frizuru i manikuru otići u obližnji salon, u trgovačkom centru kupiti što mi treba pa čak i u kiosku ako mi je potrebno nešto što prodaju. Isto tako oni prepravljaju odjeću kod mene i jedni druge podupiremo“, naglašava Gordana koja nije, kaže, nijednom požalila što joj je radnja sve ove godine na istome mjestu.
Opuštanje uz začinsko bilje, voće i povrće
Ranije je imala i radnju u Domi, no nakon osobne tragedije 2012. godine kad joj je preminula 13-godišnja kći, zatvorila je radnju u Donjem gradu i posvetila se ovoj na Sjenjaku. Reći da je i ovdje previše posla, a za što su prvenstveno potrebne mirne ruke i dobar vid. Stoga ne čudi da kod kuće, kroz smijeh kaže Gordana, niti ne gleda odjeću u svome ormaru, već će se rado posvetiti svome drugom hobiju – uzgojem cvijeća i povrća.
“Imam svoje začinsko bilje, razno povrće, uživam u cvijeću i to me opušta. Sve dok sutradan ponovno ne uđem u radnju“, našalila se, rekavši da joj, naprotiv, posao ne predstavlja stres. Ne pretjeruje kad kaže da radnjom, osim glazbe s radija neprestano odzvanja smijeh i šale. Da je tako, složit će se i njezine djelatnice, Daniela i Valentina, lakše raditi.
Daniela i Valentina stup su lokala
“Nema ništa čovjek od toga da je namrgođen. Čak i zbog činjenice da se bavim poslom koji ne donosi velike novce. Meni je jedino žao što ova struka pomalo izumire, no još se ne damo“, zaključuje ova simpatična sugrađanka i pohvaljuje rad svojih predanih djelatnica za koje kaže da su stup njezina lokala i smatra ih više obitelji nego radnom snagom. Njih dvije, ali dakako i Gordana razlog su što “Majna“ odolijeva svakom razdoblju na zadovoljstvo brojnih Osječana koji krojačke prepravke traže upravo ondje zbog dugogodišnjeg rada, vještih ruku i usluge na visokoj razini.
Naposljetku, upitali smo je što bi poručila poduzetnicima koji budućnost gledaju na drukčiji način pa i onima koji se plaše upustiti u privatne vode.
“Treba biti hrabar, neopterećen i ne očekivati velike novce. I uvijek treba biti ljubazan s mušterijama te im, naravno, isporučiti uslugu koju žele. Sve to vratit će im se na način da će im se klijenti vraćati i tada nema razloga za brigu“, poručuje Gordana.
Serijal ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” otkriva inspirativne priče ljudi koji svojim radom, vizijom i inovacijama doprinose razvoju poduzetništva na našim prostorima. Gordana Kovačević dokaz je da poduzetnici mogu opstati imaju li jasnu viziju i motivaciju te želju za radom unatoč izazovnim vremenima.
Za dva tjedna nastavljamo predstavljati pojedince čije priče svjedoče o napretku i prosperitetu Slavonije i Baranje u poduzetničkom svijetu. Ako i vi znate za neku poduzetničku priču ili ste sami poduzetnik/ca u Slavoniji i Baranji, javite nam se na e-mail adresu: redakcija@sib.hr.
