Iako je grupa ugašena, iza nje su ostale tisuće sretne djece i obitelji kojima je u ključnim trenucima stigla pomoć
Sve je počelo s jednostavnom, ali potresnom pričom – šesnaestogodišnja djevojka iz SOS Dječjeg sela u Hrvatskoj za Božić je poželjela samo dezodorans. Ta skromna želja pogodila je Vedrana Šoltića koji se nedugo prije toga doselio u Irsku, pa je odlučio nešto poduzeti. Nije mogao ignorirati činjenicu da djeca u domovini nemaju osnovne stvari, dok se drugdje kupuju skupi darovi. Priču donose Bećar priče.
Iz tog trenutka rodila se ideja za humanitarnu grupu „Start From Scratch“. Cilj je bio jednostavan – prikupiti poklone i poslati ih djeci u domove i obiteljima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Prvih nekoliko paketa bilo je skromno, ali odaziv naših ljudi u Irskoj ubrzo je prerastao sva očekivanja.
Zajedništvo Hrvata u Irskoj
Grupa se širila društvenim mrežama, a ljudi su se odazivali iz svih dijelova Irske – od Dublina i Corka do manjih mjesta. Svatko je davao koliko je mogao: igračke, odjeću, slatkiše ili osnovne higijenske potrepštine. Stotine paketa počele su stizati prema Hrvatskoj, a osmijesi djece bili su najveća nagrada.
Akcije nisu stale samo na božićnim darovima. Kada je Hrvatsku pogodio potres na Baniji, humanitarna grupa iz Irske ponovno se organizirala. U rekordnom roku prikupljali su pomoć i slali što je najviše trebalo – od tople odjeće do higijenskih potrepština i osnovnih namirnica.
Snaga običnih ljudi
Ono što je počelo kao mala inicijativa pokazalo je koliko daleko može doseći dobra volja. Nije bilo velikih sponzora ni političkih struktura, već samo obični ljudi koji su željeli pomoći. Zajedništvo i povjerenje bili su temelj cijelog pokreta.
Nažalost, s vremenom su se pojavile i prepreke. Dio ljudi sumnjao je u motive, neki su kritizirali način organizacije, a birokratske barijere dodatno su otežavale slanje pomoći. Pojavio se i poznati „hrvatski jal“, koji često zna slomiti i najbolje ideje. Unatoč uspjesima, te kritike ostavile su traga.
Odluka o kraju priče
Nakon gotovo deset godina neumornog rada, Vedran je odlučio stati. Kako sam kaže, više nije imao snage boriti se protiv nepovjerenja i birokracije. Osim toga, želio je i posvetiti više vremena svojoj obitelji i poslu u Irskoj.
Iako je grupa ugašena, iza nje su ostale tisuće sretne djece i obitelji kojima je u ključnim trenucima stigla pomoć. Najvažnija ostavština ovog pokreta je podsjetnik da i mala iskra može zapaliti veliko zajedništvo, ako postoji dobra volja.
Pogled prema budućnosti
Vedranova humanitarna priča je pokazala da Hrvati, ma gdje bili, nose domovinu u srcu. Možda je jedno poglavlje završeno, ali ideja da se pomogne bližnjem uvijek će ostati. A možda će upravo ova priča jednog dana inspirirati nove ljude da nastave tamo gdje je grupa stala.
