
Među prvima u Hrvatskoj uvela je lasersko graviranje i od tada prati tehnologije te je obuhvatila graviranje na sve metale – drvo, plastiku, staklo, kožu pa čak i na papiru
U okviru serijala ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” svake druge nedjelje predstavljamo priču o lokalnim pojedincima koji dokazuju to kako Slavonija i Baranja, unatoč brojnim mišljenjima i predrasudama, postaju plodno tlo za razvoj brojnih poduzetničkih inovacija
Ove nedjelje pišemo o obrtu koji, možemo slobodno reći, predstavlja sam sebe. Riječ je o “Graveru“, obrtu koji sljedeće godine obilježava respektabilnih 80 godina postojanja, radeći cijelo vrijeme na istome mjestu, u Županijskoj ulici 6.
Malo je poznato da je radnja osnovana 1946. godine i otvorio ju je Rudolf Majnik koji je tada pozvao Osječanku, u to vrijeme poznatu zlatarku Ružicu Vida da mu se pridruži u radu. Radnju je preuzela 1972. godine, a njezina tada 11-godišnja kći sa zanimanjem je gledala kako nastaju natpisi na zlatnom i srebrnom nakitu, a što je tada bilo popularno.
“Pomagala sam majci sve dok mi to nije postao poziv. U Elektrometalskom školskom centru prekvalificirala sam se i prošla stručni dio vezan za finomehaniku. Nakon što je majka otišla u mirovinu, pred sam rat 1. srpnja 1991. godine preuzela sam radnju i započela posao u tada vrlo teškim uvjetima“, započela je priču Marija Volinek-Štrekelj, graverka poznata ne samo u Osijeku i Slavoniji, već i u cijeloj Hrvatskoj.
Kako je radnju preuzela uoči rata, prisjeća se da je tada najčešće gravirala oznake na oružju kako bi se znalo koje kome pripada. Bilo je posla i za UNHCR pa iako su to bili vrlo skromni prihodi, kaže, preživjelo se.
Sedam godina poslije Marija je modernizirala svoju radionicu i kupivši CNC stroj, napravila je tada iskorak u tehnologiji. Među prvima u Hrvatskoj uvela je lasersko graviranje i od tada prati tehnologije te je obuhvatila graviranje na sve metale – drvo, plastiku, staklo, kožu pa čak i na papir.

“Priroda posla se promijenila i puno je manje graviranja na nakit, no zato graviram na čelik, pločice za vrata, a uvela sam i izradu pečata. Bez obzira na to što izlazi iz uporabe, pečat je još uvijek važan dio na fakturama“, ocjenjuje naša sugovornica koja je, kaže, radila za brojne značajne osobe.
Graviranje pehara, medalja…
Tako je gravirala razne posvete na predmete za sve Pape tijekom svoga radnoga vijeka. Gravirala je i za državnike, predsjednike, u šali će reći – od Tita na ovamo. Svoje poslovanje proširila je na cijelu Hrvatsku pa tako gravira i klijente s hrvatske obale i otoka gdje gravera, kaže, nema.
Osim nje, u radnji danas rade sin i kći. Poslovanje su proširili i dodatno na graviranje medalja, pehara i ostaloga vezanog za sport. Puno toga zanimljivoga je gravirala, kaže, a u posljednje vrijeme nerijetko joj klijenti donose fotografije koje je načinila umjetna inteligencija i traže graviranje.

“Ne radim prevelike serije i općenito volim raditi na malo. Puno puta me pitaju koliko što stoji, no katkada ne mogu znati dok ne vidim o čemu se radi, jer je svako graviranje specifično“, opisuje osječka graverka kojoj je najmilije, kaže, raditi s ljudima.
Iskustvo važnije od zarade
Zahvalna je također, dodaje, što ima privilegiju raditi sa svojom djecom i to joj je iskustvo koje ne bi ni za što mijenjala.
“To je moje duhovno bogatstvo. Svaki dan sam sa djecom i drago mi je da radimo zajedno i da je taj posao opstao i to u radnjici od svega desetak četvornih metara. Nisam razmišljala o preseljenju, jer ovaj prostor ima svoju tradiciju i svoju čar koliko god da smo skučeni“, zaključuje Marija Volinek-Štrekelj.

Davno je, kaže, shvatila da se pomoću ovoga posla nikada neće obogatiti, no iskustvo koje je stekla radom dužim od 30 godina, kaže, nikada ne bi mijenjala. Osim toga, Osijek je, ističe, prekrasan grad kojeg također nikada nije željela zamijeniti većim. Grad na Dravi, ponosno kaže, jedan je od rijetkih koji ima svoga gravera koji je, unatoč svim izazovima, opstao i održao ovu rijetku tradiciju.

Serijal ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” otkriva inspirativne priče ljudi koji svojim radom, vizijom i inovacijama doprinose razvoju poduzetništva na našim prostorima. Marija Volinek-Štrekelj dokaz je da tradicija, uz puno ljubavi, truda i ulaganja može opstati i parirati svim novim tehnologijama koje dolaze. Također i da ljubav prema obiteljskom obrtu ljudi prepoznaju i itekako cijene i to ne samo u gradu gdje je sve počelo, već i puno dalje.
Za dva tjedna nastavljamo predstavljati pojedince čije priče svjedoče o napretku i prosperitetu Slavonije i Baranje u poduzetničkom svijetu. Ako i vi znate za neku poduzetničku priču ili ste sami poduzetnik/ca u Slavoniji i Baranji, javite nam se na e-mail adresu: redakcija@sib.hr.


