Jahači, odjeveni u narodne nošnje ukrašene fazanovim perom – simbolom brzine, okretnosti i spretnosti – ponosno su jahali na pažljivo uređenim konjima
Pjesma i ponos ispunili su svečanu povorku stotinjak pokladnih jahača, dok je Slavonija još jednom pokazala svoju ljepotu na impresivan način.
“Konji su ovdje kod nas nekako nerazdvojni dio obitelji, pogotovo kod nas starosjedilaca. Imati konja danas je i čast i dika i ponos”, kaže za RTL Blaž Šokčević iz Kupine.
Jahači, odjeveni u narodne nošnje ukrašene fazanovim perom – simbolom brzine, okretnosti i spretnosti – ponosno su jahali na pažljivo uređenim konjima. “Dolje čizme su, idu rajtoze, pršnjak, košulja, jankel i gore šubara s fazanovim perom”, opisuje Blaž Vuksanović iz Kupine.
I kuće su bile posebno ukrašene, jer doček pokladnih jahača važan je događaj koji treba obilježiti kako dolikuje.
“Ovdje su uvijek dobrodošli, ljudi su otvorenoga srca i uvijek su dobri domaćini”, ističe Ivan Meteš, načelnik Općine Velika Kopanica. Sve što je ponuđeno pripremali su danima, ali, kažu, trud nije bio uzaludan jer osjećaj koji im donosi ova tradicija neprocjenjiv je.
“Puno, puno nam znači, dočekati toliki svit s radošću”, kaže Terezija Šokčević iz Kupine.
Među okupljenima bilo je i malo nervoze, ali i mnogo smijeha, dobre zabave i šale.
“Kad sam ja jašio, rekao sam – ovima gore sam svima ja tata, a dole, ovo je svima mama, tako je i bilo – kobila i njihova ždrebad”, uz osmijeh govori razdragani mještanin.
Šokci kažu kako bez svojih konja ne bi mogli živjeti. “Ne, ne, vjerujte ne, onaj vrisak kad dođem s njive umoran s traktora, onaj vrisak iz štale, on mene čeka to je nešto, to vam ja ne mogu opisati”, kaže Mate Vuksanović, predsjednik Konjogojske udruge Ledina Kupina.
O bolnom rastanku s tom ljubavi, kažu najbolje govori pjesma.
“Zauvijek se ja rastajem s tobom, svojim vriskom rekla si mi zbogom, iz štale te ja izvodim sada, ali iz srca i duše nikada”, kaže Milenko Devčić Brko iz Kruševice. Ta neraskidiva ljubav vidjela se i danas.
“Uvijek je lijepo vidjeti ove jahače u tolikom broju, pogotovo ova mladost, znamo onda da to neće izumrijeti nikada”, kaže Marija Stojanović iz Babine Grede. Jer ljubav prema konjima i običajima ovdje se prenosi s koljena na koljeno.
“Uživamo u tome, svaki dan smo s konjima, imamo konje, držimo i onda tako nam je lijepo otići na pokladno jahanje negdje i uživati u tome.” kaže Domagoj Preložek iz Klokočevika.
Pa su na svoj način uživali i mladi i oni u najboljim godinama uz pjesmu – Poklade su, poklade su da pjevaju lole, a korizma, a korizma da se babe mole.