Svaki zaštitar mora proći specijalni liječnički pregled i biti psihički stabilna osoba, pa svake tri godine prolazi i kroz posebna testiranja
Zaštitarstvo je dinamično zanimanje koje zahtijeva visoku razinu odgovornosti i prilagodljivosti u radu. Zaštitar tako obavlja različite zadatke kao što su nadzor objekata, zaštita imovine i osoba te reagiranje na nepredvidive situacije i okolnosti.
Dakako, struka zaštitara s vremenom se razvijala i mijenjala kako u cijeloj Hrvatskoj, tako i u Osijeku. Tome svjedoči i 50-godišnji Čepinjanin Tibor Poturak, djelatnik poduzeća Sigurnost Osijek d.o.o. koje radi duže od 70 godina te trenutno zapošljava preko 450 ljudi, od čega je 350 zaštitara.
Poturak je na radno mjesto zaštitara došao još prije 27 godina. U početku je mislio da je to privremeno, ali na kraju mu se posao svidio zbog dinamike rada, komunikacije s ljudima i mnogo slobodnoga vremena. Međutim, nije uvijek bilo tako, odnosno prije je bilo teže kontrolirati objekte s obzirom na nepostojanje video nadzora.
Treba znati kako reagirati u kojemu trenutku
”Kamere nam danas uvelike olakšavaju posao jer smo prije morali obilaziti cijeli kompleks nakon najmanjega šuma, a danas vidimo što se događa s mjesta na kojemu se nalazimo i brže možemo reagirati. Naravno, mijenjali su se i zakoni, generacije te odnos prema poslu, ali definitivno je prednost ta što, čak i u noćnim smjenama, imate vremena za, primjerice, čitanje knjige ili planiranje predstojećega dana”, ističe za SiB.hr Poturak koji trenutno radi u jednoj tvornici u Čepinu.
Iako su mu smjene u turnusima, odnosno sastoje se od 12 sati rada, pa 24 sata odmora, pa ponovno 12 sati rada i onda 48 sati odmora, najteže mu je u jutarnjim satima budući da je tada veliki protok stranaka. Ipak, govori kako se rijetko kada našao u opasnoj situaciji, već je više bilo onih napetih i neugodnih u kojima je trebalo znati kako reagirati.
”Primjerice, nekoliko sam puta svjedočio požaru objekta, pa morate sve alarmirati i osigurati dok ne dođu dežurne službe, a istovremeno i paziti da ne dovedete i sebe u opasnost. U našemu poslu uglavnom sve ovisi o nama samima, odnosno ponajviše o našemu strpljenju i brzoj procjeni situacije. Svi su objekti specifični i jedinstveni, ali važno je da znate okrenuti okolnosti u svoju korist, i to na smireni način”, pojašnjava Poturak.
Radili su na drugim poslovima, pa onda postali zaštitari
S njime se slaže i 58-godišnji Bizovčanin Zdenko Kalkan koji se također spletom okolnosti našao na radnom mjestu zaštitara. Prvotno je bio sportaš i ratni dragovoljac, a nakon što je s radom prestala tvrtka u kojoj je bio zaposlen 24 godine, 2010. odlučio je postati zaštitarom u već spomenutome poduzeću.
”Danas shvaćam da je to bila najispravnija moguća odluka. Iako radimo i nedjeljom i blagdanima, zbog čega naš društveni život nerijetko trpi, sve se to izregulira. Primjerice, ako smo radili na Božić ili Uskrs, druge godine nećemo, već će raditi netko drugi umjesto nas. Isto tako rade i liječnici, policajci i vatrogasci, pa smatram kako nismo ništa manje vrijedni ili drugačiji od njih”, tvrdi Kalkan.
S obzirom na preko 20 objekata u Osijeku i okolici u kojima je radio i dobro ih poznaje, počevši od Instituta IGH, preko Bizovačkih toplica, pa sve do Pivovare, unazad dvije godine radi na mjestu nadzornika. Najteže mu je, kaže, tražiti dostupne zaštitare u zadnji čas u slučajevima u kojima je netko spriječen toga dana doći raditi. Osim toga, teško bi mu padalo i oglašavanje alarma usred noći na kompleksima budući da nije znao što ga može očekivati, ali uglavnom su bili lažni.
”Bude panike i u bankama i odvjetničkim uredima, pa tamo već idemo s oružjem i pancirkom. Primjerice, neki klijenti znaju galamiti, pa se onda pozove nas da riješimo situaciju mirnim putem. Najbitnije je odrađivati ovaj posao razumno i ne ulaziti u konflikt. Ako ni tako ne ide, zovemo policiju”, objašnjava Kalkan.
Sve je više i žena u zaštitarstvu
U konačnici, na zaštitarstvo se odlučuje i sve više ženskih osoba. U navedenoj tvrtki zaposleno ih je 80-ak, a među njima je 28-godišnja Katarina Horvat iz Čepina koja je zaštitarka godinu dana nakon šest godina rada u telekomunikacijskoj službi. Kao ekološki tehničar nije mogla pronaći posao u struci, a kako joj je otac 35 godina zaštitar, tako se i ona odlučila okušati u tome poslu te je zasad također zadovoljna.
”Svakoga dana radim od sedam do 15 sati na porti. Mnogo ljudi dnevno prođe kroz nju te ih upoznam i čujem o različitim zanimanjima, što je isto tako velika prednost našega posla. Dakako, ranije sam radila i noćne smjene, ali nije mi to bio problem. Nije mi patio ni privatni život jer uz kćerku budu suprug i roditelji, a nisam se nikada još našla ni u opasnoj situaciji”, opisuje Katarina.
Kao žena u zaštitarstvu, s predrasudama se, dodaje, nije još susretala. Štoviše, navodi kako stranke imaju više razumijevanja i drugačiji pristup prema ženama, pa čak i kada su ljute ili nervozne.
”U krajnjoj liniji, naš je posao da ljudima ulijevamo sigurnost, povjerenje i taj osjećaj da nam se uvijek mogu obratiti ako im nešto zasmeta. Osim spretnosti, u našemu su zanimanju tako iznimno važni komunikacija i odnos prema ljudima”, zaključuje Katarina.
Naravno, svaki zaštitar mora proći specijalni liječnički pregled i biti psihički stabilna osoba, pa svake tri godine prolazi i kroz posebna testiranja. Unatoč svemu, zaštitari ipak moraju imati ”ono nešto” u sebi jer to nije posao za svakoga, a spomenutih troje ljudi ne žele od toga zanimanja odustati. Štoviše, planiraju ga raditi dokle god ih zdravlje bude složilo, prepoznavši zaštitarstvo kao važnu struku koja zahtijeva predanost, hrabrost i ljubav prema njoj.