Žakoa je obitelj Babić nabavila u Požegi. Od tada je naučio brojne riječi i rečenice i iako ima perje, ističe se impresivnim vokabularom
Tko je to meni doš’o? Ćao ljubavi! – pozdravit će vas odmah na ulazu u stan osječke obitelji Babić jedan od njezinih, kako oni kažu, potpuno ravnopravnih članova. Ne, nije riječ o domaćinima koji će bilo koga tko naiđe oslovljavati tako prisno, već o četiri i pol godine starom Džekiju, papigi žako koji je i u ove predblagdanske dane naučio i – čestitati Božić!
Džeki je, kaže njegova gazdarica, teška komedija i papagaj s kojim nikada nije dosadno. Ne čudi, jer mu je fond riječi više nego impresivan. U ovu obitelj došao je iz Požege, a potraga upravo za žakoom, kaže Doris, potrajala je duže nego što je mislila. Naime, bilo je vrijeme korone i Doris je htjela isključivo tu vrstu pa je, prisjeća se, po cijeloj Hrvatskoj tražila takvog papagaja, no bezuspješno. Našla ga je u susjednoj Srbiji, no kako je procedura uvoza poprilično složena, dala se u opsežniju potragu i naposljetku ga je pronašla u Požegi.
Ide i na zahod
Džeki je, priča nadalje, propričao kroz nekoliko mjeseci. Najprije je upijao zvukove, a potom se na zvuk telefona krenuo javljati s „Halo“, potom su se redale rečenice poput: “Budi dobar, čuvaj kuću“, “Vidimo se“, “Domba radi, doći će brzo“ i brojne druge. Svoje je ukućane šokirao kad bi, nakon što je naučio ići na zahod na pijesak namijenjen mačkama, svaki put rekao: „Ajde brzo okreni guzu“, a potkrala se tijekom godina i poneka psovka. Laje poput psa, fićuka poput čovjeka, pleše kad čuje veselu pjesmu i srčano navija za NK Osijek!
“Imamo vikendicu i često ga onamo vodimo sa sobom. Žakoi su ptice koje ne vole biti same, mogu pasti u depresiju i čupati si perje pa smo nabavili poseban ruksak u koji ga smjestimo na putu. Štoviše, vremenom su nabavili dvije krletke, jednu za kući i drugu za vikendicu iako je Džeki gotovo cijeli dan pušten slobodno letjeti. Često prošeće po tepihu, sleti na stol za vrijeme ručka i doslovno se ponaša poput člana obitelji. Inače, najdraža su mu hrana kupovne žitarice, razno voće i povrće, a prava Džekijeva poslastica je kuhano jaje“, kaže Doris koja je Džekija puno puta povela i na kavu, dakako u ruksaku, a od specijalnog povodca namijenjenog velikim papigama je odustala.
Priprema za novogodišnju čestitku
Priznaje ipak da će katkad iz čista mira kljucnuti ili u nos, ruku ili gdje dalje i to, osjetila je na vlastitoj koži, nije nimalo ugodno. Stoga goste koji su odreda oduševljeni ovom pametnom papigom upozori na, kako kaže, njegovu prgavu narav. No, s obzirom koliko ih uveseljava svojim nepresušnim riječnikom, dodaje, sve mu je oprošteno!
Inače, kao velika ljubiteljica životinja, naša je sugovornica nedavno nabavila i pomeranca i suživot psa i ptice, kaže, za sada je u fazi privikavanja. Inače, i ranije je imala psa koji je bio pravi Džekijev prijatelj. „Gdje je Žuja? Žuja čuva vikendicu“ – samo su neke od riječi koje je Džeki naučio dok su imali psa. Nema nimalo sumnje, dodaje, da će se naviknuti i na pomeranca koji Džekija za sada gleda s distance.
„Obožavam ga i uživam kad nauči koju novu riječ. Posljednja je bila čestitka za Božić, a vjerujem da će do kraja godine znati čestitati i 2025-u“, zaključuje Doris, svjesna da će, s obzirom na godine koje žakoi mogu doživjeti i u kavezu, a ne samo u prirodnim uvjetima, svog ljubimca dati u naslijeđe. Naime, njemu je tek četiri, a moguće je da ih doživi još više od 90…