Slavonski planinarski put

Slavonski trojac Antonio, Damir i Jasna skinuli rekord SPP-a – gotovo 300 kilometara unutar četiri dana

PR

Ovaj je put iz naših junaka isisana sva energija, a za neke od junaka to je bio i životni san

Tročlana družina brdskih trkača – Valpovčani Antonio Dujmović i Damir Kligl (Ivanovci) te Našičanka Jasna Plemeniti – proteklog se utorka, 29. listopada upustila u veliki podvig osvajanja Slavonskog planinarskog puta u četiri dana. Oni su ujedno i članovi neformalne skupine poznate kao Djeca iz šume te Planinarskog društva Altius iz Osijeka.

Slavonski planinarski put prsten je slavonskim gorjem koji povezuje Papuk, Psunj, Požešku goru, Dilj goru i Krndiju, a najstarija je hrvatska planinarska obilaznica osnovana 1957. godine. Težina ove misije postaje jasnija kad čujete da se radi o gotovo 295 kilometara i 10 370 metara uspona.

Oni koji trče s veprovima

Na dugi put ovaj se trojac otisnuo u 6.50 sati s Planinarske kuće Borovik, u blizini poznatog istoimenog jezera. Prvi su dan završili u 19 sati sa 72 kilometra u nogama, uz 2800 metara uspona. Odradili su ga rutinski, još relativno svježi i po vrlo poznatom terenu na kojem redovno treniraju – Petrov vrh ponad Gazija, Ružica grad i Kapovac ponad Orahovice i za kraj Jankovac.

Drugo jutro startaju sa zadnje točke u 5.20 sati i penju vrlo zahtjevan uspon na Ivačku glavu, gdje dočekuju prekrasan izlazak sunca. Ipak, i to im je vrlo poznat teren te je sve išlo relativno glatko, preko okrepne točke na Zvečevu sve do daruvarskog Petrovog vrha, gdje su se odmorili i okrijepili zahvaljujući istoimenom planinarskom društvu. Međutim, otamo pa u smjeru ciljne točke toga dana, Planinarskog doma Omanovac nad Pakracom, teren postaje vrlo težak i neuređen. Neprohodne staze od Velikog javornika gdje ih je zatekao i mrak, preko Španovice, te uspon na Omanovac dodatno su “začinile“ divlje svinje koje su navirale sa svih strana. Dan završavaju više ne tako svježi – nakon 82 kilometra i 3400 metara visine – uvjereni da je ovo bio najteži dan i da će sutra biti lakše, iako ih čeka 90-ak kilometara, ali s mnogo manje visine, tek 1800 metara.
Prevarili su se… treći je dan obuhvaćao 101 kilometar i 3600 metara uspona! Granica dočeka na Planinarskom domu “Đuro Pilar“ u Slavonskom Brodu stalno se pomicala – s planirana 22 sata uvečer na ponoć, da bi se Jasna, Antonio i Damir na kraju na vratima pojavili u pola tri u noći izgledajući poput utvara i zombija na, prikladno, samu Noć vještica.

PR

Čovjek snuje, a priroda određuje

Neplanirane otegotne okolnosti počele su na nevremenom devastiranoj stazi neposredno pred vrhom Kapavac na Požeškoj gori, te nakon Maksimovog hrasta u smjeru Crkvenih Vrhovaca nad Požegom, gdje ih je okrepa čekala više od sat vremena. Nastavljaju u mrak, u nadi da je najgori dio iza njih, a novo iznenađenje dočekuje ih na Dilj gori, na 25 kilometara loše označene i neprohodne, noću nevidljive staze do Planinarske kuće Pljuskara. Da bi izbjegli daljnje tegobe završavaju nešto dužom makadamskom rutom, koja im omogućuje trčanje i znatno skraćuje vrijeme kretanja.

Ovaj je put iz naših junaka isisana sva energija, a Jasna se vrlo teškog srca mora pomiriti sa činjenicom da ujutro ne može nastaviti dalje, jer su njene žuljevima načete noge zadobile i bolnu povredu pokosnica, te su bile toliko otečene da je jedva izula tenisice i ustala na njih.

“SPP – hrabrost ili ludost? Mogu slobodno reći da me SPP sažvakao i ispljunuo. Bilo je teško, ali nezaboravno. Iskustvo koje sam dobila ovim podvigom je neprocjenjivo. S ovom ekipom i na kraj svijeta! U neke nove avanture”, riječi su nezaustavljive i uporne Jasne.

Nakon tek tri sata sna, dečki se bez Jasne otiskuju na posljednju dionicu puta u 8.30 sati. Posljednji je dan pred njima “samo“ simboličnih 35 kilometara, koje završavaju revijalnim trkom u roku od šest sati na početnoj točki od prvoga dana – Planinarskoj kući Borovik. Putem su imali samo kontrolnu točku Čardak. Ususret im trče i posljednju dionicu puta s njima odrađuju Djeca iz šume – Krešimir Valentić, Dunja Dujmović i Damir Weber. Na Boroviku ih u 14.30 sati željno dočekuju ranjena Jasna sa sestrom Vesnom Janković i Martinom Maločom koja ih je logistički pratila cijelom rutom, također članicama DiŠ-a. Vrlo dirljivu gestu svojim je dočekom i pokazanim interesom napravilo i nekoliko članova Planinarskog društva “Đakovo“, s predstavnikom Otmarom Tosenbergerom.

“SPP, prsten slavonskim gorjem za mene je bio san koji sam sanjao sedam godina. Iako s nikad manje treninga, a pogotovo brda, morao sam se naći na startu ove pustolovine. Kako sam nedavno kompletirao naknadni obilazak svih kontrolnih točaka i dobio spomen značku, ovo je bila prilika za drugu. Ipak, jednog dana to sve ostaje mojim blizancima pa da svaki ima po jednu. Uspio sam i beskrajno sam ponosan! Uspjeli smo obići cijeli put i usput postaviti najbrže poznato vrijeme. Sada oporavak i povratak u realnost”, ispričao nam je Antonio kako se osjeća nakon ovog postignuća.

PR

Rekord staze posvećen prijatelju Benđi

Ovaj podvig ujedno je posvećen pokojnom članu i dobrom duhu Djece iz šume, Krunoslavu Benceku Benđi iz Nize kojeg je ekipa izgubila tragičnom nesrećom. Kruno je bio dio planova ekipe, dok se zametak ideje o pohodu na SPP tek “kuhao“, a u posljednjem tjednu listopada zaključno sa Svim svetima, ovom je trojcu bio u srcu i mislima cijelim putem.

“Iako sam istrčao gotovo sve najduže i najteže utrke po svim planinama Lijepe naše, ovaj podvig je vrh svega. Činjenica da ovo nije klasična utrka, nego borba sa samim sobom, s prirodom, vremenskim uvjetima i stalno traženje dodatnog motiva za nastavak, čini ovaj pothvat uspjehom koji ću teško moći usporediti s ičime. No, iako je trčalo nas troje, velike zasluge idu našem suportu i mojoj partnerici u privatnom životu, Martini Maloči koja je brinula o prehrani, napicima, odrađivala dogovore za smještaj, slala izvještaje, jurila od točke do točke pazeći da stigne na vrijeme i da nam ništa ne nedostaje. Bez nje ovaj rekord ne bi bio postavljen”, podijelio je svoje dojmove Damir nakon svega.

Valja naglasiti da je prolazak Slavonskog planinarskog puta u tri i pol dana, a konkretno u 48 sati kretanja zapravo rekord staze koji će teško tko dostići. Stoga, Slavonija zasigurno u svoje anale može upisati ovaj povijesni sportski podvig.

Uz njihovu pomoć sve je bilo podnošljivije

Od izuzetne su važnosti za ovaj projekt bili svi koji su pružili smještaj te okrepu, kao i bilo koji drugi oblik potpore – Sveučilišno planinarsko društvo Altius, Marika i Ana Marić iz Little house on Papuk, Planinarsko društvo i dom Petrov vrh i Darko Štampf, Planinarski dom Omanovac i Dejan Nagy Deki, Planinarsko društvo “Dilj gora“, njihov dom “Đuro Pilar“ i Josip Zubak, Otmar Tosenberger i Planinarsko društvo “Đakovo“ s dočekom pred njihovom kućom “Borovik“. Zahvale idu i Marici Valentić na kolačima i ustupljenoj kuhinji, Robertu Hofmanu, Goranu Vučkoviću i Kotlićarima, Goranu Jurekoviću, te kolegama iz ekipe Krešimiru Valentiću i Damiru Weberu na podršci i okrepama na stazi, kao i ostalim DiŠ-ovcima na bodrenju i bdijenju.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@sib.hr ili putem forme Pošalji vijest