Legenda s murala na Jugu 2: Dado Topić prisjetio se lijepih vremena rock glazbe u Osijeku
Nema tko s Juga 2, ali i brojnih stanovnika ostalih dijelova grada nisu zastali na uglu Srijemske i Lošinjske ulice gdje je, u sklopu festivala ulične kulture Street Art napravljen grafit s dvama Osječanima – osvajačicom olimpijske medalje Donnom Vekić te osječkim rock glazbenikom Dadom Topićem.
I dok je Donna nedavno dočekana u gradu na Dravi, Topić će tek u listopadu tijekom održavanja HeadOnEasta zasvirati osječkoj publici, doći i obići mural. Za SiB-hr naglasio je kako je riječ o lijepoj gesti grada i ljudi koji su odlučili da ondje stoji upravo njegov lik.
Radio nasuprot eksplozije tehnologije
“Umjetnici su napravili najbolje, a ono najvažnije jest da mi je moja bas gitara u ruci. Ta gitara moj je zaštitni znak i imam je još uvijek, to je doslovno moja ljubimica i na njoj sviram”, poručio je Topić, dodajući da mu nitko do sada nije posvetio grafit takve ili slične vrste.
U šali će reći, niti spomenik digao, iako je Topić, dobro je to poznato, „žario i palio“ osječkom scenom još krajem 60-ih i početkom 70-ih godina sa svojim Dinamitima. U bend je došao, prisjeća se, nakon što je Krunoslav Kićo Slabinac koji već ima svoj grafit, također u to vrijeme član Dinamita, otišao u vojsku, zajedno s Antunom Nikolićem Tucom. Topić je u bend stigao zajedno s Josipom Bočekom iz „Đavoljih eliksira“ i to su bila, naglašava, prekrasna vremena. Ljudi, nastavlja, nisu u to vrijeme imali televiziju, no dosta su vremena provodili uz radio i glazbu, a klinci su slušali piratske radio stanice.
“Tako smo i doznali za Beatlese i Rolling Stonese i svi smo imali omiljen repertoar pjesama. Ne mogu reći da smo svirali božanstveno, ali ljudi su u tome uživali, a i mi sami, naravno. Odrastali smo uz sve to, svirali u Radnjaku, u Želji, u STUC-u pa i na brojim feštama izvan Osijeka. Bila je fora, recimo, kad se glasalo tko bolje pjeva – Zvonimir Pavošević-Đeger ili ja. Postavljene su kartonske kutije i uvjetno rečeno, banda s tadašnjeg VBK bila je uz njega pa je pobijedio on. Naravno, sve je to bilo prijateljski i bez ikakve zavisti”, prisjeća se Topić, osvrnuvrši se na današnju glazbu upotpunjenu eksplozijom tehnologije koja, prema njegovoj ocjeni, ne pomaže u autentičnom kreativnom izrazu.
Današnja je glazba, reći će, plod robotike i moguće je deset pjesama snimiti na iPhoneu za pola sata radi svih dostupnih parametara, od basa, bubnja, gitare i klavira… Ne treba puno znanja da bi se shvatilo kako to nisu remek djela, kaže Topić, no ipak na nešto zvuči i nešto svira… Današnji su kreativci, zaključuje, hendikepirani u mogućnosti izbora i izraza glazbenih ideja. Tako se prisjeća da su nekada postojale tek dvije varijante – gitara i klavir, a danas ih se ne može nabrojati. S ponosom kaže kako pripada starijoj generaciji, a u virtualnom i digitalnome svijetu se ne pronalazi.
Osječani su priliku tražili u Zagrebu
“Danas nema niti uvjeta, niti ambijenta, niti publike za glazbu kakva je bila nekada. Danas mladi sjede po parkovima i kafićima s iPhoneima, iPodima, šalju poruke i praktično glazbenik”, smatra naš sugovornik, nema kome svirati. Nitko više ne ide u kino, ne čitaju se knjige, ne gleda televizija i Topić iskreno kaže da mu je žao mladih koji nemaju život kakav je imala njegova i nešto kasnija generacija.
Topić je, nesumnjivo, jedan od vrlo rijetkih uspješnih osječkih glazbenika. Na upit zbog čega ih nema više, on kaže kako je onaj tko je htio ostvariti karijeru morao otići iz Osijeka. Jednostavno, nije postojala logistika, kaže, kako bi se zauzela dominantna pozicija u glazbi pa i umjetnosti i kulturi. Onaj tko je htio nešto napraviti, morao je spakirati kofere i otići u zagrebački studio gdje su bili producenti, mediji…
Ljepota glazbe na HeadOnEastu
“Osijek je lijep grad koji ima svoju dušu, priču i povijest. No, jednostavno nije grad u kojem bi umjetnici mogli napredovati, izuzev u lokalnome smislu. Pojedinci su uspjeli u svome naumu, a tada je bio imperativ otići iz Osijeka da bi dokazao koliko vrijediš. To su bili izazovi za hrabre i nekolicina je uspjela”, zaključuje Topić, naglašavajući da u Slavoniji ipak ima kvalitetnih glazbenika te smatra da ne možemo i ne smijemo biti nezadovoljni po tome pitanju. Vjeruje da će se naći nasljednici rock generacije i takvoga svjetonazora i to ga veseli. Onaj tko uzme gitaru u ruke i ne oslanja se na tehnologiju, savjetuje Topić, uživat će u ljepoti glazbe, baš kao on već čini pola stoljeća.
Prije nego sa svojim bendom u listopadu stane na binu, tradicionalno će posjetiti nekolicinu svojih prijatelja, među kojima su Alberto Krasnić i Ivica Žućo Bilac koje nikada ne zaboravi pri dolasku u grad na Dravi. Tom prilikom popiju kavu, provesele se, kaže, pričaju, napune duše i svatko svojim putem dalje krene. A brojni će, znamo, 5. listopada krenuti put HeadOnEasta gdje će zasvirati ovaj legendarni Osječanin. S pravom kažemo legendarni, jer tek su legende zaslužile svoj mural, a Dado Topić svakako jest.