Edukacija kao prevencija

Azil Osijek: “Dnevno dobijemo 20 zahtjeva za udomljavanje, a mi nismo knjižnica pa da dođete i posudite psa”

Borna Jakšić/PIXSELL

Na napuštene pse djelatnici i volonteri iz Azila nailaze konstantno, a ne samo tijekom proteklih ljetnih godišnjih odmora

Napuštanje pasa ozbiljan je i sve češći problem koji sve više zabrinjava kako društvo u cjelini, tako i Osječane. Svake godine na tisuće pasa završe na ulici te ostaju suočeni s glađu, bolestima, lošim vremenskim uvjetima i neizvjesnom sudbinom.

Protiv toga već se 13 godina bori osječki Azil koji djeluje u okviru Udruge Pobjede, a koji u svojim smještajnim objektima sveukupno prima 180 pasa. Kada pronađu psa, odmah ga očiste od vanjskih i unutarnjih parazita, cijepe protiv zaraznih bolesti, čipiraju, kastriraju te zaštite od bjesnoće, za što udomitelji ništa ne plaćaju pri udomljenju. Ipak, prije svega, djeluju preventivno.

”Azil ne postoji zbog pasa, nego zbog ljudi koji ne brinu o njima. Nitko nikoga ne tjera da ima psa i to ne može biti spontana, nego dobro promišljena odluka. Primjerice, ako udomljavate štene, morate biti svjesni toga da je prosječni životni vijek psa 15 godina te trebate pretpostaviti u kojemu bi vas pravcu život mogao odvesti i biti spremni sve to podijeliti sa svojim psom, a ne ga ostaviti nakon prve životne promjene”, upozorava za SiB.hr Ivana Crnoja, osnivačica Udruge Pobjede.

Nažalost, danas više nema nekakvih oscilacija kroz godinu, pa na napuštene pse djelatnici i volonteri iz Azila nailaze konstantno, a ne samo tijekom proteklih ljetnih godišnjih odmora. Obično nije riječ toliko o Osječanima jer su oni, tvrde iz Azila, sve osviješteniji te često sudjeluju u brojnim njihovim projektima, što volontirajući, što provodeći vrijeme sa psima i udomljavajući ih. Većinom je problem u stanovnicima okolnih mjesta, odnosno općinama i gradovima koji ne poštuju svoju zakonsku obvezu o izgradnji ili ugovaranju skloništa za životinje, pa se psi uglavnom ”istovare” u Osijeku.

”Dnevno znamo dobiti i po 20 zamolbi da primimo ‘još samo toga psa’, pa onda radimo izvan svojih kapaciteta i u smjenama od 12 sati, pri čemu smo još i emotivno ucijenjeni jer se stalno pitamo – ako nećemo mi brinuti o psima, tko će. Radimo koliko možemo, svjesni smo svojih ograničenja i da je Azil pet puta veći, vjerujem da bismo ga napunili u roku od mjesec dana. No, nije rješenje stalno primati napuštene pse, nego educirati ljude kako bismo jednoga dana došli do toga da za Azilom više ne bude potrebe”, ističe Crnoja.

Ivana Crnoja sa psima (IZVOR: Borna Jakšić/PIXSELL)

U skladu s time, osječki Azil spomenuto organizira različite projekte kojima građanima želi približiti ljubav prema psima. Među njima su brojne radne akcije, tradicionalna biciklijada nastala u suradnji s Gradskim savezom za sportsku rekreaciju ”Sport za sve” Osijek koja se ove godine planira za 19. listopada, prodaja predivnog kalendara s fotografijama njihovih pasa te nedavno održani Posh Store, najdugovječniji osječki buvljak na kojemu se prikupljaju donacije za Azil.

”U Azilu je uvijek živo te se ima što za raditi. Otvoreni smo svakim danom za sve posjetitelje od deset do 18 sati, pa ljudi mogu doći, šetati pse, četkati ih, družiti se sa štencima… To je početna faza, a ukoliko se odlučite postati naš volonter, postoji cijeli spektar aktivnosti koje možete odrađivati, no pod uvjetom da ste punoljetni. Trenutno imamo oko 50 stalno aktivnih volontera, dok nas posjećuju i bake s unucima te roditelji s djecom, a sve je više i studenata”, govori Crnoja.

Ekipa iz Azila (IZVOR: Borna Jakšić/PIXSELL)

Srećom, psi se sve češće i udomljavaju, no Crnoja napominje kako ni to nije jednostavan proces te kako svatko tko dođe i poželi udomiti psa prođe kroz detaljan upitnik o svojim životnim navikama i o tome kakav mu pas zapravo onda najbolje odgovara. Udomitelji potom potpisuju ugovor kojime se obvezuju kako će paziti na psa, redovito ga cijepiti, omogućiti mu veterinarsku skrb te da ga neće držati na lancu i u boksu. Za sve one koji ni tada ne budu posve sigurni u svoju odluku za udomljavanjem, sklapa se ugovor o privremenom udomljavanju u trajanju od maksimalno mjesec dana. Međutim, u većini slučajeva pas trajno ostane kod svojih novih vlasnika.

”Mi nismo knjižnica pa da dođete i posudite psa. Naši su psi već jedanput bili napušteni te su im potrebne ljubav i pažnja. Kod nas je, primjerice, dobna granica za udomljavanje psa 23 godine jer se podrazumijeva da ste tada već odrasla i svjesna osoba koja zna što radi. Uz to, ne treba ga birati po izgledu, kao što tako ne birate ni životnoga partnera, već se jednostavno dogodi kemija s nekime. Međutim, trebate uzeti u obzir svoje životne navike – ako često trčite i boravite u prirodi, onda vam treba mladi pas koji može pratiti vaš tempo. Ako se volite izležavati na kauču i treba vam netko s kime ćete se maziti, tada ćete nabaviti starijega psa koji nije atleta. Psa, primjerice, nećete uzimati ako imate troje djece i četvrto na putu. U svakom slučaju, udomljavanjem zapravo spašavate dva života – onoga psa kojega ćete udomiti i onoga psa koji će nam tek doći, no na to morate po svim pitanjima biti spremni”, pojašnjava Crnoja.

Borna Jakšić/PIXSELL

Kako bi se preveniralo napuštanje pasa, osim Azila, u Slavoniji i Baranji djeluje i nekoliko hotela za pse koji nude njihov privremeni smještaj. Među njima je Salaš za pse u Marincima kod Vukovara koji, iako radi tek nešto više od godinu dana, već prima pse sa svih krajeva Lijepe Naše.

”Dolaze nam psi iz Osijeka i okolice, ali i iz ostatka Hrvatske, Zagreba, Karlovca i Splita. Svoje nam pse ostavljaju čak i vlasnici iz inozemstva koji, primjerice, ljetuju na Jadranu pa im je to usput. Međutim, znamo i mi pronaći napuštene pse na ulici, no psi koje primamo moraju imati svojega vlasnika te biti cijepljeni i čipirani. Jedanput su nam doveli jednoga psa, pa smo ga odlučili pričuvati da ne bi završio u Azilu, no ubrzo je došao vlasnik po njega”, prisjeća se Robert Janović, vlasnik spomenutoga hotela za pse.

Robert Janović na svom imanju za pse (IZVOR: Davor Javorović/PIXSELL)

Njegov objekt pak ima kapacitete za 20 pasa, dok ih je trenutno tamo desetak. Najprometnije je, kaže Janović, bilo tijekom srpnja i kolovoza kada im se navedena količina pasa dovodila dnevno, uključujući i one velike. Kada su u pitanju ostali mjeseci, ljudi im uglavnom ostavljaju pse vikendima tijekom kojih budu u svatovima, a preko tjedna im dovedu ljubimce ako odlaze na neki jednodnevni poslovni put.

”Nije im problem ni platiti jer znaju da će psi kod nas biti na sigurnom. Budući da imamo veliki prostor, psi se ovdje izigraju i zabave te se veseli vrate svojim vlasnicima, a i njima ustvari nije važno gdje ih ostavite, već samo traže vašu pažnju”, objašnjava Janović.

Davor Javorović/PIXSELL

Iako Azil i slične organizacije poput hotela za pse igraju ključnu ulogu u pružanju skrbi i pomoći životinjama, dugoročno rješenje svakako leži u odgovornom vlasništvu i prevenciji napuštanja pasa koje je danas čak i kazneno djelo za koje se može dobiti i do dvije godine zatvora. S obzirom na to, svaki udomljeni pas predstavlja ne samo spašeni život, već i korak bliže prema društvu u kojemu napuštanje životinja više ni u kojemu slučaju neće biti opcija.

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@sib.hr ili putem forme Pošalji vijest