U fotografiranju je, navodi, najvažnije imati ljubav i želju za time te nešto čime ćete ju zabilježiti, a ostalo dolazi s vremenom i iskustvom
Ovih dana imamo priliku uživati u fotografijama snažnih munja iznad Osijeka koje je hrabro zabilježila Andrea Koledić, 30-godišnjakinja iz Cerne koja je u grad na Dravi doselila 2016. godine te trenutno radi kao medicinska sestra na Klinici za kirurgiju osječkog KBC-a.
Ljubav prema fotografiranju počela je razvijati još od djetinjstva budući da su njezini roditelji sve značajne životne trenutke voljeli ovjekovječiti na taj način. Uz to, u njezinoj je obitelji oduvijek vladao umjetnički duh i način izražavanja kroz umjetnost, bilo da je bila riječ o glazbi, slikanju na platnu ili pak fotografiji.
”Mi vam doma imamo preko deset albuma svega i svačega ufotkanog unazad tri generacije. Primjerice, na starom smo računalu imali snimke raznih gluposti koje smo sestra i ja izvodile dok smo bile male, a otkako je tata davnih devedesetih kupio prvi fotić. Isto se tako sjećam fotografije kojom je mama zabilježila kako tata pere suđe. Valjda je htjela imati dokaz da pomaže u kućanskim poslovima”, smije se Andrea.
Svoj je prvi fotoaparat dobila s 12 godina, dok je 2016. samostalno kupila novi. Iako tvrdi kako se ne bavi profesionalno fotografijom, već je profesionalni amater, čini se kako itekako ima oko za detalje, najčešće fotografirajući oluje, prirodu i nebeska tijela. Ipak, jedne su joj od dražih motiva, priznaje, upravo munje koje je počela fotografirati prije tri godine.
”Riječ je o unikatnim pojavama jer nijedna munja ne ponavlja svoj izgled. Jedanput kada ulovite munju, takvu kakva jest u tom trenutku i na određenom mjestu, ona se kao takva više nikada neće ponoviti. Osim toga, za mene su munje odraz Božje veličine, snage i ljepote. Što vam je munja bliže, to ste bliži Bogu (crni humor)”, ističe fotografkinja koja najveću inspiraciju u radu pronalazi upravo u Isusu Kristu.
Dodaje kako ju znaju ispitivati nije li ju strah u situacijama u kojima munja udari 300 metara dalje od nje, na što im odgovori kako ga ljubav prema tome što radi uvijek pobijedi. Štoviše, fotografiranje takvih pojava sa sobom nerijetko donosi i brojne zanimljive situacije.
”Kada smo nedavno prijatelj i ja išli zajedno u lov na munje, njegov je fotoaparat uspješno zabilježio munju upravo u trenutku u kojemu smo brzinski zgrabili svu opremu i krenuli trčati prema autu jer nam je oluja došla preblizu pa smo morali promijeniti lokaciju. Ekspozicija kod fotografiranja munja traje nekoliko sekundi, ovisno o njihovoj udaljenosti i količini svjetla. Fotoaparat se postavlja na stativ i automatsko okidanje te, ako ga se pomjeri u trenutku dok propušta svjetlost na senzor, fotografija postaje mutna. Baš nam je stoga ostala upečatljiva”, objašnjava Andrea.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Uz to, navodi kako je u fotografiranju najvažnije imati ljubav i želju za time te nešto čime ćete ju zabilježiti, a ostalo dolazi s vremenom i iskustvom. Ona pak ima i određene uzore u tome, što su nedvojbeno Reed Timmer, Hank Schyma, Paul Smith, Matej Seletković, Danijel Palčić i Dario Grubišić. S druge strane, najveća joj je podrška u radu suprug Ivan, zahvaljujući kojoj ima i brojne planove za budućnost.
”Imam popis svega onoga što želim ostvariti kroz život baveći se fotografijom, u što ulazi fotografiranje čak i vilenjaka te olujnih vrtložnih vjetrova. Iako do sada nisam organizirala niti jednu izložbu, a od fotografiranja trenutno ni ne zarađujem, u pitanju je predivan hobi i način rješavanja nakupljenog stresa. To zadovoljstvo koje imam nakon teškog radnog dana u bolnici i vraćanja u stan s takvim prizorima u svojoj galeriji nakon lova nitko mi ne može platiti novcem”, zaključuje fotografkinja.
S obzirom na navedeno, svako sljedeće grmljavinsko nevrijeme koje se najavljuje već ovih dana, a koje Andrea bude imala priliku fotografirati, potencijalna je nova galerija na našemu portalu. Do tada se možemo nastaviti diviti njezinim snimljenim materijalima, ali i iščekivati nove.
