Osječka veterinarka odselila u Aziju gdje uživa u poslu i hedonizmu

U Kambodži liječila slonove, velike šišmiše, leteće lisice i gibone, a u Vijetnamu operira kokoši i kućne ljubimce i hrani se ljepotama kontinenta

Destinacije iz snova nisu neostvarive, a da bi ih si mogli priuštiti, jednostavno se ondje zaposlite i ostvarite svoj san! Moto je ovo 43-godišnje Vesne Juranek iz Osijeka koja je na taj način obišla daleki Fiji, Kambodžu, a proteklih šest mjeseci već četvrti put živi u Vijetnamu!

Ova doktorica veterinarske medicine živi i radi u malome mjestu Hội An gdje liječi životinje, u šali kaže da nije kuhala pola godine, svakodnevno se kupa na jednoj od najljepših plaža na svijetu i uživa punim plućima!

Iz Fijija u Kinu preko Šangaja do Vijetnama

“Nakon studija u Vukovaru sam držala veterinarsku ambulantu “Anubis” pet godina, a onda sam poludjela od birokracije i odlučila otići najdalje što mogu. Moj je san bila Kambodža gdje sam i dospjela nakon Fijia i kineskog Šangaja gdje sam također radila, no vrlo kratko”, započinje svoju nevjerojatnu avanturu isprepletenu sa svojim zvanjem veterinarke Vesna, koja tijekom koronavirusa ponovo živjela i radila u Hrvatskoj, konkretno u Dišniku gdje je uzgajala i dresirala koze za šetnju na povocu, držala kokoši i zečeve pa i pravila gotove proizvode te ih prodavala u vlastitom web shopu. Ne zadugo, jer je ponovo spakirala kofere i otišla za Vijetnam. U Osijek se, kaže, vraćala nekoliko puta tek iz privatnih razloga, a danas je dobila status rezidenta u Vijetnamu, a time i nešto poput naše osobne iskaznice, iako je još uvijek državljanka Republike Hrvatske.

“Cijeli život radim ono što volim, a to je spašavanje životinja. Tako sam u Kambodži liječila gibone, leteće lisice, slonove i velike šišmiše, čak i konje, svinje, operirala sam nedavno kokoš i šišmiša, a inače uglavnom liječim vijetnamske kućne ljubimce koji se ne razlikuju puno od naših. Fora je što ovdje samo pokažeš veterinarsku diplomu i radiš, a u međuvremenu uživaš u šarenilu boja, okusa i mirisa, jer je hrana ovdje prejeftina, ali i preukusna. Osim toga, shvatila sam da je Azija poput drugog planeta i uživam, iako ovo nije moja konačna destinacija”, na izvornom osječkom naglasku i nakon toliko godina od odlaska iz Osijeka priča ova avanturistica kojoj ne smetaju niti sezone monsuna jer kaže, ondje ne postoje godišnja doba, tek suha i kišna sezona.

Ističe i da su i financijske prilike puno bolje pa tako od režijskih troškova plaća tek struju. Odvozi smeća, komunalna davanja, porezi, prirezi, slivne vode i ostalo što se plaća u Hrvatskoj, kaže, ondje ne postoji. Konkretno, za 200-tinjak eura najma živi u stanu s pogledom na jezero, unajmila je spremačicu, a kako se ondje obilan obrok može pojesti za tek jedan euro, kaže, hedonizmu nema kraja!

Ne kuha, već se vani hrani za jedan euro

“Ovdje nitko ne kuha, jer u tren oka možeš pronaći 500-tinjak restorana gdje cijeli ručak, zajedno s juhom i salatom platim tek jedan euro. Ima i puno talijanskih i grčkih restorana, kao i francuskih pekarnica, ali meni je, uz tursku, azijska hrana fenomenalna, baš kao i radno vrijeme koje mi je oko deset sati, ali tjedno imam nekoliko slobodnih dana. Obožavam svoj posao pa mi to vrijeme prođe u tren oka. Problem je jedino sporazumijevanje, jer nema šanse da svladam njihov jezik pa se sporazumijevam na engleskom. Na vijetnamskom znam reći ono osnovno – bok, hvala i hoću jesti to i to”, priča ova simpatična i rekli bismo, otkačena Osječanka koja slobodno vrijeme provodi u planinama, istražuje špilje, uživa u masažama ili se odmara u 24-kilometarskoj plaži.

Na upit nedostaje li joj Osijek, naša sugovornica u šali kaže da Osijek i Hrvatska ne, ali svakako naše zdravstveno osiguranje. Naime, ondje zdravstvenog stanja nema, a u što se osvjedočila kad je u Kambodži zaradila MRSA bakteriju. Tamošnji liječnici, kaže, gotovo da je nisu znali izliječiti, a ništa drukčije nije niti u vijetnamskim bolnicama koje su, prema njezinu mišljenju, neozbiljne i svakako drukčije od hrvatskih. A drukčiji je i promet, jer za motor do 125 kubika vozačka dozvola ondje – nije potrebna!

Sljedeća destinacija – džungla?

“Moja sestra me nedavno posjetila i potom objavila gotovo nevjerojatan, ali istinit status na Facebooku. Naime, ovdje nitko nema prednost, ali svi voze, a zeleno svjetlo nije važno, baš kao ni crveno kroz koje se skreće uvijek udesno. Vožnja u suprotnome smjeru po bilo kojoj traci nije šokantna, a obilazi se desnom stranom. Svi trube, a sudara nema, gotovo svi imaju vozačku dozvolu zbog tog ludog zakona s kubicima i to je fascinantno, baš kao i sve ovdje u Aziji, počevši od obraćanja ljudima, općenito od neke lude vibre, izlazaka na karaoke, žive glazbe i svega ostaloga što me ovdje fascinira”, naglašava Vesna i kroz smijeh kaže da, unatoč oduševljenju životom u Vijetnamu, jednoga dana želi živjeti u nekoj džungli u Africi.

Ukoliko se sve posloži, kaže, svakako će onamo i otići, a s obzirom na karte koje joj je do sada promiješala sudbina, veterinarka iz Osijeka uspjet će, vjerujemo, i u ovome naumu!