Nakon života u brojnim gradovima svijeta, urarica i kuhar odlučili su trajno ostati u Osijeku
Među tisućama onih koji su Osijek odlučili trajno zamijeniti s nekom od svjetskih destinacija, vrlo je mali broj onih koji će se vratiti zauvijek i sa sobom povesti supružnika koji je odrastao i živio na sasvim drugom kontinentu. No, mi smo pronašli taj rijedak primjer – 45-godišnjeg Gordana Grnju i njegovu dvije godine stariju suprugu, rođenu Australku Samanthu Scott. Osijek je, kažu uglas – the most wonderful place to be!
Njihova avantura pa i susret započeli su poput kakvoga filma. Naime, Gordan kao profesionalni kuhar otišao je najprije u Njemačku pa u Španjolsku gdje je radio u hotelima sa po pet zvjezdica te naposljetku 2002. godine u Irsku gdje je i upoznao Samanthu. Ona je pak putovala po svijetu, a kao profesionalna urarica radila u Los Angelesu i Londonu te se naposljetku odlučila nastaniti u Irskoj. Nakon što su se upoznali, znali su da žele živjeti zajedno gdje god i tako su 2008. godine odlučili doći u Osijek na neko vrijeme kako bi Gordan dobio vizu za Australiju. U Samanthin rodni Adelaide otputovali su 2011. godine, a onda prije mjesec dana odlučili su spakirati kofere i – ostati u Osijeku zauvijek!
Istinski filantropi
“Tik pred pandemiju doživjeli smo strašnu prometnu nesreću kad je na nas naletio automobil. Srećom, uspjeli smo se donekle oporaviti iako oboje još uvijek osjećamo posljedice. Imali smo vremena posvetiti se jedno drugome i shvatiti da imamo još puno raznih prilika u životu. Jedna od takvih bila je i dolazak u Osijek na čemu je Samantha čak inzistirala više od mene. Živjeli smo u Osijeku te tri godine prije selidbe u Australiju i oduševila se”, priča Gordan, dok nam Samantha pojašnjava kako joj je stil života ovdje, za razliku od onog u Adelaidu puno bolji, ugodno je iznenađena što su ljudi opušteni, komunikativni i prema njezinoj ocjeni, vrlo ponizni.
Nismo mogli ne upitati za usporedbu standarda i kako kažu, ondje
uz redovan posao mnogi rade i više dodatnih kako bi mogli
otplaćivati kredite i imati koliko-toliko pristojan život.
Rekavši im da niti ovdje ljudi nisu oslobođeni kredita i sl.,
oboje su naglasili da su se za to pobrinuli još u Australiji
kupivši kuću u Osijeku preko oglasa. Prije selidbe, kao pravi
filantropi, podijelili su s drugima što su imali, pomogli koliko
su mogli i čim su doselili u Osijek, za prvu ruku iznajmili stan
na Sjenjaku dok ne dovrše uređenje tek kupljene kuće. Gordan je u
invalidskoj mirovini, a Samantha zbog posljedica prometne nesreće
još uvijek osjeća bolove. Ipak, neće sjediti prekriženih ruku pa
tako imaju dosta planova, među kojima je i otvaranje vlastitog
OPG-a (što ne čudi, jer je Gordanov djed godinama radio na
tržnici, nap.a.), ali i još neki detalji vezani za arhitekturu
koja je Samanthina strast. Dakako, detalje nećemo iznositi, no
vjerujemo da će ovaj izuzetno zanimljiv, poseban i skroman bračni
par uspjeti u svome poslovnom naumu.
“Ovdje se osjećam sigurno i dobrodošlo. Ne plašim se, primjerice,
u večernjim satima prošetati i vidim da je ovdje kultura na vrlo
visokoj razini za razliku od australske. Moderan svijet ne
omogućava ljubaznost prema drugima, a vidim da ovdje u Osijeku
ljudi imaju osjećaja jedni za druge. Ne vrijedi mi imati
bogatstvo, ako nemam zadovoljstva”, kaže Samantha koja je
oduševljena brojnim biciklistima, rekreativnim sportašima i
naravno – hranom! Osijek je, ističe, prva destinacija koju bi
preporučila svojim sunarodnjacima, a iako joj je Jadran
prekrasan, smatra da je idealan tek za odmor, ali ne za život
tijekom cijele godine. Kroz smijeh će reći da ni na Jadranu, baš
kao ni u Australiji, nema kulena, čvaraka, čobanca, fiša i
ostalih slavonskih delicija kojima je oduševljena. U kući pak
kuha Goran koji obožava tradicionalna jela pa čak kaže da je,
radeći u svjetski poznatim hotelima i restoranima, jedva čekao
nakon smjene kupiti hamburger i pošteno se najesti.
Bicikli, mirisna hrana i težak jezik
“Australija nema svoju autentičnu hranu i oni, recimo, uopće ne prave gulaš, perkelt, variva i sl. Osim toga, primjerice, sva mrkva im je indentična, a one grbave, koje su zapravo najbolje, bacaju, a također svaka vrsta mesa ima jednak okus. Mi u našem domu kuhamo sve, a Samantha obožava punjenu papriku i sva variva. Kad idemo na tržnicu, oduševljena je mirisom voća i povrća čega u Australiji nema. Ipak, uvijek se na tržnici najprije zaleti do bureka s mesom”, našalit će se Gordan. Inače, da ne bi sve bilo idealno, kaže, slaže se da u Osijeku i Hrvatskoj općenito treba promijeniti administrativni sustav, a nada se da će mlade generacije učiniti sve da bude bolje nego što je sad. Ipak, kao rođeni Osječanin, ističe, presretan je što se sa svojom životnom odabranicom vratio kući, a što bi savjetovao i svima koji su grad na Dravi napustili. Čim je shvatila o čemu razgovaramo, Samantha je nastavila:
“Ja drugima ne mogu objasniti ljepote Osijeka, jedino im mogu poručiti da dođu i uvjere se. Savjetovala bih im da kupe bicikl i presele u Osijek, a čak i nema veze ako se malo pomuče s jezikom kao ja. Znam riječi, ali ih ne znam povezati u rečenice, no svakako ću ga uz ove sve divne ljude brzo svladati”, kaže nam ova novopečena legica koja je, zajedno sa suprugom, idealan primjer kako biti skroman, radovati se životu i prihvaćati ljude. Nema sumnje da će se, mjesec dana nakon njihova dolaska, krug njima dragih osoba samo širiti i širiti…