Ja sam veliki ljubitelj dobro odrađenog posla. Volim kad sve ima smisla, kad razumijem početak i kraj, kad stvari lijepo izgledaju i još više kada koriste ljudima kojima su namijenjene. Ali, da bih do toga došla, nemam stav da od prve moram napraviti da bude za 5. Želim 5, radim za 5. Ali ne na početku. U početku radim za 3.
Ovih dana kod mene je prilično “gužvovito” (ne znam postoji li
ova riječ u standardnom hrvatskom jeziku – nije ni bitno, meni je
baš taman #halid).
Trenutno sam u sred testiranja svog autorskog programa
“Od odgađanja do akcije” koji će od srpnja biti
dostupan i kao edukacija za sve one koji se žele konačno riješiti
svoje navike da zadatke uvijek rade “sutra” i napokon osjete što
znači imati samopuzdanje da stvari odrade kada su planirali i
kako su planirali.
Osim toga, paralelno sam i sama na dvijema edukacijama + full
time mama dvijema školarkama sa rasporedom razvoženja na
aktivnosti pod ponedjeljka do petka (disclamer: njih 2 imaju
ukupno 3 aktivnosti, to držimo pod kontrolom još uvijek). Ostalo
neću ni spominjati.
Uglavnom…
Kroz program koji testiram okupila sam 15-ak divnih žena koje su
mi dale povjerenje da ih provedem kroz 8 modula na kojima radimo
upravo na temi odgađanja i kako tu naviku jednom zavijek ostaviti
iza sebe.
Moj stav je o odgađanju je već poznat: ne odgađamo zbog
lijenosti, odgađamo jer se u ovom trenutku još uvijek ne možemo
nositi s neugodom koju nam izaziva zadatak koji trebamo odraditi.
Odgađanje je emotivni, ne organizacijski problem.
Jedna od tema koja je polaznice možda i najviše pogodila bio je
perfekcionizam ili poznatije u narodu “bolje savršeno nego
završeno”.
I evo mene opet s mojim mišljenjem: danas, kada krećem
raditi na nečemu, u početku radim za 3. Ludo, zar ne?
Jedan štreber svih štrebera (da, evo priznajem da jesam) kaže da
stvari radi za 3.
Da objasnim: ja sam veliki ljubitelj dobro odrađenog posla. Volim
kad sve ima smisla, kad razumijem početak i kraj, kad stvari
lijepo izgledaju i još više kada koriste ljudima kojima su
namijenjene. Ali, da bih do toga došla, nemam stav da od prve
moram napraviti da bude za 5. Želim 5, radim za 5. Ali ne na
početku.
Na početku radim za 3.
To znači da ću u prvi tren izbaciti verziju koja je tek dovoljno
dobra da sutra nastavim raditi na njoj i popravljam ono što ne
valja.
Pa onda pitam neke ljude od povjerenja kako im se čini (jer se ne
bojim feedbacka) pa onda ispravljam greške (jer to što sam
pogriješila u gramatici ne govori ama baš ništa o meni kao osobi)
i onda tu svoju 4+/5- verziju rada izbacim van i testiram na
terenu (jer me zanima šta će ljudi reći i našto će najviše
reagirati – pozitivno ili negativno).
I na kraju dobijem verziju za 5, a da se nisam ni oznojila –
nisam se uhvatila ni za jednu “zločestu” misao: da mora biti
savršeno, da se to ljudima neće svidjeti, da tko sam ja da bih o
tome govorila itd itd.
Doslovno nemam nikakvih misli osim jedne – kako da ovo
što radim napravim optimalno dobro i što prije pustim van na
testiranje ljudima koji bi od toga mogli imati korist.
I to je sve.
Za sada kod mene princip fukncionira. Probajte.
Ako želite naučiti kako prestati odgađati ono bitno i kako
krenuti malim koracima raditi na svojim ciljevima, pozivam vas da
zapratite Instagram profil gdje pričam upravo o ovim
stvarima.
Ivana Maltašić, Mindset Coach