Osim s katkada teškim radnim uvjetima, Dalibor se susreo i s brojnim predrasudama, među kojima izdvaja onu kako šumari samo sijeku, pa čak i uništavaju drveća i prirodu
Šumari Osijeka i okolice predstavljaju važan dio lokalne zajednice, obavljajući ključne poslove u održavanju šuma i okoliša. Budući da su posebno aktivni tijekom ljetnih mjeseci u kojima je povećana opasnost od šumskih požara, porazgovarali smo s njih nekoliko te provjerili načine na koje rade i osobitosti njihova zanimanja.
Među njima je mr. sc. Dalibor Tonc, dipl. ing. šumarstva s 35-godišnjim iskustvom rada u struci. Naime, Dalibor je radio na više radnih mjesta kao pomoćnik, taksator, revirnik i upravitelj šumarija u Valpovu i Dardi, sve dok prije gotovo dvije godine nije postao predsjednikom Hrvatskog šumarskog društva – ogranak Osijek, a radi i s djecom u Edukacijsko-posjetiteljskom centru Podravlje.
”Kao šumar specijaliziran za uređivanje šuma, zavirio sam u svaki kutak terena na kojima sam radio. Tamo se vide ljepote i posebnosti prirode pojedinih dijelova šume. Kao operativac u šumariji, uđete u srž problema na terenu te pokušavate naći najbolji način njege i obnove šume. Naravno da ste uvijek u prirodi i, kako ja to volim reći, skitate po šumi, što sam zavolio još otkako sam kao dječarac odrastao uz Dravu”, ističe Tonc za SiB.hr.
S obzirom na to da mu se bliži mirovina, njegov je radni tempo danas mnogo smireniji, no prisjeća se dana otkrivanja novih terena, kao i brojnih kvarova mehanizacije i rokova izvođenja pojedinih radova koji su se morali ispoštovati, neovisno o često nepogodnim vremenskim uvjetima.
”Osječka je podružnica Hrvatskih šuma specifična. U Baranji i dijelu Slavonije koji gravitira prema Dravi i Dunavu glavni su problemi promjena vodostaja i razina podzemnih voda koja se zadnjih godina mijenja. U vezi s time, potrebna su dodatna zalaganja i stručnost da se prebrode klimatske promjene kojih smo svi svjedoci, a da se istovremeno ispoštuju zakonska i biološka ograničenja, kao i ona koja proizlaze iz uvjeta zaštite prirode. Njih smo mi šumari svjesni još prije nego što su postali zakonska obveza”, napominje Tonc.
Osim s katkada teškim radnim uvjetima, Dalibor se susreo i s brojnim predrasudama, među kojima izdvaja onu kako šumari samo sijeku, pa čak i uništavaju drveća i prirodu. Do njih, tvrdi, uglavnom dolazi zbog neznanja i nedovoljne upućenosti u sve aktivnosti kojima se šumari bave.
”Najčešće se ne vodi računa o poslovima i sredstvima uloženim u obnovu i uzgajanje šuma. Uoči se samo kada neka šuma dođe u fazu zrelosti i kada je, stoga, neminovno da se posiječe, zaboravljajući to da postojećih šuma ne bi ni bilo da ih ne štite i njima ne upravljaju šumari. Također, organizirano je šumarstvo u Hrvatskoj kao znanost staro preko 250 godina, a to malo tko zna”, naglašava Tonc, dodavši kako su mu zanimljivi susreti s divljim životinjama koje iznenadite kada tiho koračate šumom, dok su se najopasniji trenutci odnosili na pronalaske minsko-eksplozivnih sredstava u šumama nakon Domovinskog rata.
S njime se slaže i šumarski inženjer Berislav Vinaj, dipl. ing. šum. s 37-godišnjim radnim stažem. Biti svakoga dana na otvorenome te istovremeno sudionik događaja o kakvima većina ljudi može samo maštati, po njemu je jedna od najboljih prednosti navedena zanimanja. S druge strane, jedni od najvećih izazova šumarskog posla na ovim prostorima kriju se u visokoj koncentraciji komaraca te također određenim društvenim stereotipima.
”Uvijek me zabavlja to kako ‘obični’ ljudi ne znaju razlikovati bor od smreke ili jele te tuju od čempresa. Kada ih na to upozorim, najčešće krenu braniti svoju neupućenost, no samo ih na to pitam razlikuju li ovcu od koze ili zebru od žirafe”, smije se Vinaj. >> Šetnica i čeke u pravoj oazi mira šumice kraj Osijeka
Njihov kolega, dipl. ing. šum. Božo Vukadin navodi i činjenicu kako se šumarski posao ne sastoji samo od odlazaka na teren, nego i od brojnih uredskih aktivnosti poput unosa i obrade dobivenih podataka u sustav. Ipak, neprocjenjiv mu je upravo taj boravak u prirodi koji sa sobom nosi istovremeno brojne prednosti i mane. Primjerice, potrebno je paziti na hrastove mrežaste stjenice koje često prave probleme.
”Osim toga, često izostaje urod žira pa je samim time teško šumu prirodno obnoviti, dok je tu i patogena gljiva Chalara fraxinea koja radi velike štete na poljskom jasenu, a zbog koje bi isti uskoro mogli nestati s ovih područja. Ostale poteškoće kao što je, recimo, bespravna sječa, rješavamo u hodu”, objašnjava Vukadin.
U konačnici, u javnosti vlada i predrasuda o tome kako šumari mogu biti uglavnom muškarci. Tako nam Nina Kovačević, mag. ing. šum. priča kako se prilikom rada na terenu susrela sa čovjekom koji je, kada ju je ugledao, pomislio kako je u pitanju skrivena kamera. Njezina kolegica i također magistra inženjerka šumarstva Tena Brezovac smatra kako je, unatoč svemu, u današnjem užurbanom načinu života iznimno lijepo spojiti radno mjesto s uživanjem u prirodnim ljepotama biljnog i životinjskog svijeta.
”Šumarska struka postoji već nekoliko stoljeća te bi bez nje današnje šume imale potpuno drugačiji izgled. Naš je glavni posao sačuvati ih budućim generacijama kako bi i one mogle uživati u hladovini krošanja, cvrkutu ptica i ostalim blagodatima koje šume pružaju”, zaključuje Brezovac. >> Zavirili smo u šumicu i njezinu novu šetnicu na lijevoj obali Drave
Rad šumara Osijeka i okolice, osim zaštite i brige o šumskim resursima te tamošnjoj bioraznolikosti, uključuje i educiranje javnosti o važnosti očuvanja prirodnih staništa, i to vlastitim primjerom. Osim toga, ovo su samo neke od priča inženjera šumarstva, no veliki dio terenskog posla počiva i na sposobnosti i stručnosti kolega šumarskih tehničara i šumskih radnika. U svakom slučaju, njihova cjelokupna zajednica svojim radom svakodnevno pridonosi očuvanju ljepota i zdravlja predivnog prirodnog okoliša kojim obiluje naše podneblje.