Danas Gornji grad predstavlja četvrt sa 16200 stanovnika te je podijeljena na još dosta manjih kvartova – Vijenac Augusta Cesarca (Mošu), Naselje Vladimira Nazora (Đemu), Vijenac Josipa Kozarca (Adelu), Vijenac Gorana Zobundžije, Blok centar 1 i 2 i Zrinjevac
Nakon kratke blagdanske pauze, vraćamo se sa serijalom ”Osječki kvartovi” u kojemu svake druge nedjelje iznosimo karakteristike, odnosno mane i prednosti svakog pojedinog kvarta grada na Dravi. Mnogi među nama nerijetko požele odseliti ili otputovati negdje kako bi promijenili okolinu, a još uvijek ne poznajemo dovoljno dobro grad u kojemu živimo i sve ono što on zapravo nudi.
Peti je na redu Gornji grad, četvrt koja je glavna, najveća i najbrojnija stanovništvom na području Osijeka.
Najzanimljivije povijesne činjenice spomenutog kvarta vežu se uz najstariji trg u Gornjem gradu, Trg Ante Starčevića koji je nastao krajem 17. stoljeća, odnosno paralelno s razvojem cijele četvrti. U početku se zvao Gornjogradskim iliti Glavnim trgom te je bio oblikovan uslijed tri ceste – vukovarske s istočne, valpovačke sa zapadne i vinkovačke s južne strane.
U skladu s time, već je tada imao prepoznatljivi trokutasti oblik, a na njemu se, kao i u ostalim važnim dijelovima grada, uglavnom trgovalo. Godine 1890. Trg je tako predstavljao glavnu ‘pijacu’ s turskom kaldrmom i jednokatnicama, u čijim su se prizemljima nalazili različiti dućani s robom.
Zbog petnaestogodišnjeg banovanja Khuena Hedervaryja, koncem 19. i početkom 20. stoljeća Trg je nosio naziv po njemu. Tijekom tog razdoblja promijenio je dosta imena, a 1992. godine dobio je sadašnji naziv prema hrvatskom političaru, književniku i publicistu koji se ujedno smatra ocem domovine – Anti Starčeviću.
Glavni Trg nekad; FOTO: Facebook/Prijatelji o Osijeku
Osim njega, u urbanističkom razvoju gornjogradske četvrti izrazito je bila važna Konkatedrala svetog Petra i Pavla, apostola. Navedena je crkva sagrađena krajem 19. stoljeća, a u neogotičkom stilu dao ju je izgraditi tadašnji biskup Đakovačke i Srijemske biskupije Josip Juraj Strossmayer.
Na njezinom se mjestu tada nalazila manja gornjogradska župna crkva iz 1732. godine koja više nije bila dostatna za misna slavlja te se, uslijed izgradnje ostalih građevina, smatrala neuglednom, posebice za centar grada. Nakon dolaska novog župnika Josipa Horvata koji je pribavio sredstva za izgradnju nove crkve, 1892. godine raspisan je natječaj za njezino urbanističko rješenje na kojemu je pobijedio Nijemac Franz Langenberg.
Stara gornjogradska župna crkva sv. Petra i Pavla; FOTO: Domagoj Tomas
Izgradnja osječke konkatedrale tako je završena 1898., dok se njezina unutrašnjost sređivala sve do 1942. godine, kada ju je oslikao tadašnji najpoznatiji hrvatski slikar Mirko Rački.
Danas je riječ o trećoj najvećoj crkvi u Hrvatskoj, nakon zagrebačke i đakovačke katedrale. Po visini ju pak nadmašuje tek zagrebačka, dok je u njezinu izgradnju utrošeno tri i pol milijuna crvene opeke. U tornju visokom 94 metra nalaze se četiri zvona koja redom teže 2665, 1552, 740 i 331 kilogram. Površina crkve iznosi 1062 m², a građevina može primiti i do tri tisuće ljudi.
Osječka konkatedrala danas; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
Zbog tadašnje prisutnosti brojnih Židova u gradu, sredinom 19. stoljeća javila se potreba za izgradnjom gornjogradske sinagoge. Spomenuta je građevina podignuta 1869. godine na darovanom gradskom zemljištu u Županijskoj ulici. Nažalost, 1941. godine je spaljena, a devet godina nakon toga srušena. Na njezinom se mjestu danas nalazi spomen-ploča.
Među ostalim lokacijama značajnim za razvoj Gornjeg grada njegovi se stariji stanovnici najradije prisjećaju Korza na koje se tada izlazilo i upoznavalo s drugima. S obzirom na to da digitalna tehnologija u njihovo vrijeme još nije bila ni u planu, susreti su izgledali sasvim drugačije nego što je to slučaj danas. Druženja su uglavnom započinjala pred samoposlužnom trgovinom Roma, na čijem se prostoru danas nalazi Privredna banka Zagreb.
”Kada god smo planirali sastanak, uvijek smo govorili ‘Pred Romom’. Budući da nije bilo mobitela, dogovorili bismo se usmeno: sastajemo se u sedam ili osam sati, pa ćemo onda vidjeti gdje ćemo ići. Na plesove smo išli u Central ili Royal, dok smo filmove gledali u kinu Europa. Šetali smo Korzom, a najzanimljivije je bilo to što su s jedne strane Korza hodali parovi, a s druge samci, pa je to bila dobra prilika za upoznavanje. Prvo su se gledali, pa si namigivali i onda se ‘ušapili”’, prisjeća se Ljiljana (56) koja je rođena i odrasla u Aninoj ulici.
Korzo nekad; FOTO: Facebook/Prijatelji o Osijeku
Dodaje kako su vrijeme provodili na klupama u blizini IPK, na čijem se mjestu danas nalazi Erste banka. Tamo su se, tvrdi, kupovali hrana i piće te se s time spuštalo na ‘pijanu Promenadu’ koja je također bila kultno okupljalište mladih. U ŠD Zrinjevac vikendima su se održavali koncerti Bijelog dugmeta, Riblje čorbe, Parnog valjka, Prljavaca i ostalih poznatih bendova.
”Dečki bi si znali otići kupiti piva u IPK pa bismo sjedili na klupama, jeli kolače i grickalice, pili sok i zezali se. Tada su se najviše kupovale ‘dvoguze”’, smije se Ljiljana.
Pogled na Trg Slobode i Osijek iz zraka danas; FOTO: SiB.hr
Od ostalih ugostiteljskih objekata sugovornici ističu već dugo godina zatvoreni restoran Bijela lađa na Gornjodravskoj obali, Caffe bar Cadillac, Caffe bar Valentino, Klanac u blizini Patike, birtiju Kod Đure limara u Pejačevićevoj i Disco bar Tufnu u Našičkoj ulici koji je osamdesetih godina predstavljao gotovo jedini noćni klub u gradu.
”Lijepa sjećanja iz mladosti uvijek će živjeti u svima nama i nikada neće biti izgubljena. Tufna je bila svojevrsni ‘epicentar naše mladosti’ i svega što se tada događalo u Osijeku. Teško je zamisliti kako bi bilo da smo imali mobitele i Facebook u to vrijeme. Serveri bi vjerojatno padali od preopterećenosti. Možda malo pretjerujem, ali generacija me koja je prošla kroz to razumije”, podijelio je svojevremeno s nama dugogodišnji DJ tog kluba Goran Grozdanić Goc.
Danas Gornji grad predstavlja četvrt sa 16200 stanovnika te je podijeljena na još dosta manjih kvartova – Vijenac Augusta Cesarca (Mošu), Naselje Vladimira Nazora (Đemu), Vijenac Josipa Kozarca (Adelu), Vijenac Gorana Zobundžije, Blok centar 1 i 2 i Zrinjevac. Uz to, u četvrti se nalazi 11 stambenih naselja sa zgradama i sveukupno 85 ulica koje graniče sa Stepinčevom (sjeveroistočno) i Kanižlićevom ulicom (zapadno) te Našičkim naseljem (južno). Najljepša je među njima, a i u cijelom gradu svakako Europska avenija.
Centar većinom, opisuje nam predsjednik gornjogradske četvrti Luka Došen, naseljavaju obitelji s djecom, zaposlenici i umirovljenici, dok studenti pak biraju manje kvartove za život, i to ponajviše zbog jeftinijih cijena najmova stanova.
”U centru živi šaroliko stanovništvo, a studenata je najmanje. Umirovljenici i zaposlenici najčešće su naseljeni u starijim dvorišnim stanovima, dok mlade obitelji sve više dolaze živjeti u stambena naselja”, navodi Došen te dodaje kako su cijene kvadrata nekretnina u centru grada skuplje za 10 do 15 posto u odnosu na njegov ostatak, dok se najviše na tom području grade urbane vile.
Centar danas; FOTO: SiB.hr
Studentica Matea (25) u tom kontekstu naglašava kako je studentima nedostatak života u centru grada udaljenost od kantine i od Tvrđe zbog izlazaka budući da se u Gornjem gradu ne nalazi mnogo noćnih klubova, nego je uglavnom riječ o kafićima. No, u navedenoj se četvrti nalazi nekoliko fakulteta, među kojima su EFOS i FFOS.
Ipak, ostali stanovnici centra izrazito su zadovoljni životom u njemu. Većina naših sugovornika ističe blizinu svega i dostupnost sadržaja koje centar nudi.
”Živjeti u centru znači sve obaviti pješice. Iako je blizu, javni prijevoz rijetko koristimo. Sve je dostupno na svega nekoliko minuta – prodavaonice, ljekarna koja jedina u gradu radi 24 sata, katedrala, šetnica… Nije prevelika gužva, nego je čak ponekad i dosta pusto”, konstatira Ivana (50) koja s obitelji živi preko 20 godina na Gornjodravskoj obali.
Pogled na osječku konkatedralu i Županijsku ulicu; FOTO: PIXSELL
Kada je riječ o obiteljima, u Gornjem gradu nalazi se dosta vrtića. Samo su neki od njih Dječji vrtić ”Potočnica” kod Vodovoda, DV ”Latica” na Vijencu Augusta Cesarca, Dječji vrtić ”Vedri dani” u Jegerovoj i Dječji vrtić ”Bubamara” u Pejačevićevoj ulici, dok je privatni vrtić DV ”Snjeguljica”.
U gotovo svakom naselju postoje dječja i ostala igrališta na kojima se konstantno radi.
”Kod Našičkog bajera, koji je nekada bio omiljeno izletište pecarošima, napravili smo street workout park s klupama, košarkaškim igralištem te poligonom za kuglanje za slijepe. To će se ponovno uređivati kroz nekoliko godina”, najavljuje Došen.
Sakuntala park; FOTO: Dubravka Petrić/PIXSELL
U četvrti su, nadalje, prisutne četiri osnovne škole – OŠ Vladimira Becića, OŠ Svete Ane, OŠ Antuna Mihanovića i OŠ Franje Krežme. Četiriju je i srednjih škola – I. gimnazija, Trgovačka i komercijalna škola ”Davor Milas”, Gimnazija Gaudeamus i nedavno otvorena EdukOS gimnazija.
Ljubitelji kulture svoje mjesto mogu pronaći u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek, kinu Urania i Hrvatskom narodnom kazalištu, a ljubitelji sporta i koncertnih događanja u ŠD Zrinjevac. U centru se nalaze gotovo sve banke, Glavna pošta, obje zgrade Županije i Upravni sud. 15-ak minuta hoda treba od Trga Ante Starčevića do novoobnovljenog Željezničkog, kao i do Autobusnog kolodvora koji se smatra najmodernijim kolodvorom u Hrvatskoj.
Uz konkatedralu, u centru se ističe još nekoliko crkvi kao što su Kapucinski samostan sv. Jakova na Korzu, Evangelička crkva u Jegerovoj ulici te Crkva sv. Roka. Groblje je pak Anino, a na putu od Interspara prema Avenue Mallu koji je također blizu (nalazi se na pet minuta pješice od Našičkog naselja) nalazi se židovsko groblje.
Iako se mnogi žale na nedostatak trgovina u Gornjem gradu, odnosno na činjenicu kako su se trgovine preselile u centre poput spomenutog Avenue Malla i Portanove, navedena četvrt ima legendarni Pothodnik, Kappa centar koji je ujedno sjedište brojnih tvrtki, trgovački centar Super na Trgu Slobode u kojemu se stalno otvaraju nove prodavaonice te glavnu osječku tržnicu kod Gajevog trga.
Trg Slobode; FOTO: Davor Javorović/PIXSELL
”Obišao sam dosta europskih gradova u kojima su također prodavaonice preselile u trgovačke centre. Međutim, naš je Gornji grad napućen više nego ikada. Ljudi nikada nije bilo više u ovdašnjim školama i u vrtićima u odnosu na, recimo, 2005. godinu. Priča se da je centar ‘zamro’ zbog manjka druženja, no takvo je vrijeme došlo zbog promjena životnih navika”, smatra Došen.
Bogata je i ugostiteljsko-turistička ponuda u centru, pa osim Hotela Osijek i Hotela Waldinger te restorana kao što su Rustika, Projekt 9 i El Paso, četvrt obiluje kafićima koje je teško uopće pobrojati. Najviše ih je svakako u Radićevoj ulici, a među istaknutima su Axmann pub, Barcelona pub, Korzo 23 i The Kavana. Hodajući od Trga prema Promenadi uočit ćete Slastičarnicu Petar Pan, dok je Zimska luka u blizini oduvijek bila i ostala simbol Gornjeg grada s preko 500 čamaca.
Unatoč tome što se noćni život odvija u Tvrđi, prije nekoliko se mjeseci ponovno otvorio klub Oxygen, a tu je i kultna te svima dobro poznata Patika. Brojne su aktivnosti organizirane i za umirovljenike u nekoliko mjesnih zajednica.
”Okupljamo se svakog utorka, dok plesove imamo jedanput ili dvaput mjesečno. Za Novu smo godinu imali organiziran i doček”, priča nam Ljiljana (73) koja u centru živi 60-ak godina, dodavši kako se nije mnogo promijenio od njezinog doseljenja.
Pogled na Promenadu i Pješački most; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
U konačnici, pripadnici svih generacija centar primarno povezuju sa šetalištem uz Dravu i Pješačkim mostom. Iako ‘pijane Promenade’ više nema, odnosno na njoj se više nitko ne okuplja, Korzo je danas puno uličnih svirača te mnogih poslovnih i ugostiteljskih objekata.
Na brojnim trgovima poput spomenutog Trga Ante Starčevića, Gajevog trga (koje predstavlja glavno autobusno stajalište u gradu), nedavno obnovljenog Solarskog trga, također prije nekoliko godina revitaliziranog Trga slobode i Trga Pape Ivana Pavla II kod konkatedrale prisutni su i brojni spomenici. Tako se na Trgu Ante Starčevića nalazi Spomenik ocu domovine i skulptura ”Ljudi (skupina građana)”, dok su na Trgu slobode kultni Šetač i Spomenik hrvatskim braniteljima.
Spomenik hrvatskim braniteljima i Šetač; FOTO: PIXSELL
Osim Promenade, u centru se tako nalaze Sakuntala park i Park Zrinjevac. Na Gornjodravskoj je obali, u blizini dječjeg igrališta LegOS koje se smatra najmodernijim gradskim igralištem, izgrađen i park za pse, pa stanovnici okolnih zgrada tamo mogu prošetati svoje ljubimce. Ako požele otići do Zoološkog vrta, lako se besplatno kompom mogu prevesti s jedne na drugu stranu obale Drave.
Ostale su kultne lokacije jedno od najstarijih gradskih kupališta kod Moto-nautičkog kluba Neptun koji postoji od 1912. godine te, iako nije u centru, nego u Retfali, najsuvremeniji nacionalni nogometni stadion Opus Arena na Pampasu koji je otvoren u srpnju prošle godine i do kojega pješice iz centra treba 10-ak minuta. Cjeloživotni stanovnik Gornjeg grada, odnosno Vijenca Gorana Zobundžije Zlatko (38) ističe kako bi bilo dobro organizirati okupljanja navijača, primjerice, na Trgu ili kod bivše Bijele lađe koji bi potom skupa išli na utakmice, kao što se to činilo nekada.
Međutim, dodaje kako je jedan od generalnih problema centra prenapućenost i posljedični nedostatak parkirališnih mjesta, zbog kojega ljudi nerijetko parkiraju svoje automobile na livadama. Navedena je poteškoća posebno vidljiva u njegovom naselju.
”Također, prije su se u naselju nalazile kuće, a sada su zgrade, pa je bilo mnogo više prostora za igranje djece. Primjerice, mi na Vijencu nikada nismo imali nogometni ili košarkaški teren, pa smo ih sami pravili. Susjedi su potom zvali komunalce da nam ih oduzmu”, prisjeća se Zlatko.
Parking u Blok centru; FOTO: D. M./SiB.hr
S njime se slaže i umirovljenica Janja (75) koja također živi u Gornjem gradu cijeli život, tvrdeći nam kako od njezinog doseljenja nije bilo mnogo preinaka u njemu i kako ceste sve više propadaju. Jedino se, kaže, grade nove zgrade.
”Jako je loša cestovna povezanost istok-zapad te je promet Šamačkom ulicom ponekad zagušen. Budući da je sada parking na sredini Strossmayerove, potreban je semafor kod skretanja za Gornjodravsku. Također, u gradu postoji samo jedan cestovni most, a mislim da je potreban još jedan, možda kod kompe”, nadovezuje se na nju Ivana.
>>> Osječki kvartovi [KARTA] <<<
Ipak, Došen ističe kako se dosta radi na proširivanju parkinga po naseljima. Upravo je na spomenutom Vijencu Gorana Zobundžije nedavno osigurano 50-ak novih parkirnih mjesta, dok se uskoro planira načiniti street workout park na Gornjodravskoj obali koji će financirati Europska unija.
U konačnici, kreće se i u obnovu Trga Ante Starčevića, zbog čega se doček Nove godine organizirao u Tvrđi, a kojom će gradsko središte dobiti više sadržaja i zelenila.
Već provedeni radovi svakako se odnose na nedavnu izgradnju modernog podvožnjaka u Čepinskoj ulici koji je olakšao prometovanje za 25 tisuća vozila, a u koji je uloženo 13 milijuna eura. Osim toga, krajem prosinca prošle godine otvorena je i nova intrazonska cesta od podvožnjaka do Autobusnog kolodvora, što je projekt vrijedan 880 tisuća eura.
Među manifestacijama vezanim uz Gornji grad ističu se brojni koncerti, tradicionalna Osječka ljetna noć, popularno okupljanje DJ-eva i mladih pod krovnim nazivom ”In Da Sofa” te obilježavanje Dana gradske četvrti 29. lipnja, na sv. Petra i Pavla.
Gornji grad je peti u nizu kvartova koje smo obradili u okviru ovoga serijala. Naš Osijek prikazujemo na što detaljniji, zanimljiviji, kreativniji i kvalitetniji način jer shvaćamo da svaki njegov stanovnik ima za reći – zašto je baš i po čemu osječki kvart u kojemu on živi poseban i što bi u njemu eventualno trebalo promijeniti.
Ako i vi želite pridonijeti serijalu s bilo kakvom pričom o svom kvartu koju smatrate važnom, javite nam se na e-mail adresu: mirela.belaj@sib.hr i pratite nas jer već za dva tjedna pišemo o Retfali!
