Da bi svoju zamisao provele u djelo valjalo je, prisjeća se, pronaći prostor za 12-ero djece. Vidjevši da ga ne može pronaći odlučila se za prodaju vlastitog stana i kupiti kuću
U okviru serijala ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” svake druge nedjelje predstavljamo priču o lokalnim pojedincima koji dokazuju to kako Slavonija i Baranja, unatoč brojnim mišljenjima i predrasudama, postaju plodno tlo za razvoj brojnih poduzetničkih inovacija.
Ove nedjelje pišemo o majci i kćeri koje su prekvalifikaciijom zanimanja odlučile otvoriti obrt za čuvanje djece u Osijeku za jasličke skupine. Silva Petanović i kći Tea Petanović Pikec prekvalificirale su se i iz tekstilne i poljoprivredne industrije okrenule odgoju i čuvanju djece.
Problem smještaja tzv. “jasličara“, odnosno djece od prve do treće godine života u vrtiće izražen je svake godine. Razlog je taj što nema svaki gradski vrtić jasličku skupinu što, u nedostatku „baka servisa“ predstavlja velik problem zaposlenim roditeljima.
Tomu su, doduše ne za veliku skupinu, no ipak pripomogle 59-godišnja Silva i njezina 35-godišnja kći Tea. Prije pet godina otvorile su obrt za čuvanje djece “Sovice“ gdje su odrasle generacije jasličke djece.
Zbog posla prodale stan i kupile kuću
“Ni kći ni ja nismo odgojiteljice. Ja sam po struci tekstilni tehničar, a kći poljoprivredni agronom, no nakon što smo bile “tete čuvalice“ godinama, odliučile smo završiti tečaj za dadilje. Nakon što smo se prekvalificirale otvorile smo obrt i presretne smo“, priča nam Silva koja je godinama čuvala brojne mališane pa joj je ova ideja, kaže, bila sasvim prirodan slijed događaja.
Da bi svoju zamisao provele u djelo valjalo je, prisjeća se, pronaći prostor za 12-ero djece. Vidjevši da ga ne može pronaći odlučila se za prodaju vlastitog stana i kupiti kuću u kojoj su prizemlje pretvorili u mali vrtić. Od ideje do realizacije, kaže, trebalo joj je oko dvije godine, no upornost se isplatila.
“Suprug i ja živimo na katu, a kći živi nekoliko kuća dalje pa smo praktički uvijek zajedno. U kući gdje živimo napravili smo sve preduvjete za obrt u kojemu smo se specijalizirale za jasličku skupinu“, pojašnjava Silva, rekavši da djeca s tri do tri i pol godine odlaze u vrtiće.
Upisali već i generaciju za 2027. godinu
Da je interes velik pokazuje i to da su već upisale i generaciju “jasličara“ za 2027. godinu. Kako prostor zadovoljava uvjete za osmero djece, kaže Silva, voljele bi pronaći nekakav veći prostor, no i za sada su zadovoljne i neprestano rade.
Svakodnevni raspored rada ne mijenjaju. Uz obvezni doručak užinu i ručak obvezna je igra, boravak na otvorenome, bilo u vlastitom dvorištu ili u nekom od parkova na Jugu 2. Nakon ručka mališani zaspu i oko 15 sati roditelji dolaze po njih. Kako su u “Sovicama“ odrasle generacije djece, Silva ponosno kaže da su ostale u kontaktu s brojnim roditeljima, a danas osnovnoškolci, brojni ih bivši korisnici i danas posjećuju. Tu su i kumstva, prava iskrena prijateljstva, a Silva i Tea ne skrivaju da im svaki odlazak u vrtić teško pada.
“I danas nam je drago kad vidimo naše mališane. Roditelji su zadovoljni kako radimo i to nam je veliko zadovoljstvo“, priča Silva koja s jednakim užitkom svakodnevno kuha ručkove i priprema užine za male polaznike.
Domaća zdrava hrana
Uvijek je to, dodaje, domaća hrana koju bazira uglavnom na žitaricama poput prosa, leće i miješane žitarice. Uz puno sezonskog povrća tu je i bijelo pureće i pileće meso, a mališanima s radošću priprema raznovrsnu i ukusnu hranu.
Kroz smijeh kaže da joj je bolje stajati za štednjakom nego za šivaćim strojem za kojim je ranije radila. Kad se tekstilna industrija u Osijeku počela gasiti, kaže, okrenula se djeci i nakon tete čuvalice napravila velik zaokrat u svom životu.
Isto je i sa kćerkom Teom koja nije željela nastaviti ekonomiju, niti poljoprivredu, jer joj je oduvijek bila želja rad s djecom. Kako nije mogla pronaći posao u struci, mislila je da će joj životni put donijeti drukčiji posao, no sudbina je htjela da, pomoću završenog tečaja za dadilje, ipak radi ono što najviše voli.
Ne odustajte od planova
“Imam osmogodišnjaka i sina od par mjeseci pa sam ustvari stalno okružena djecom. Ja i kad se odmaram uzmem kolica i odem sa sinom u šetnju“, priča nam Tea.
Silva pak odmor pronalazi na putovanjima i kaže da u tome uživa. Posjetila je brojne gradove i države i nada se da će i ubuduće, što sa suprugom Damirom, a što s prijateljicama, posjetiti neke destinacije. Odmora je malo, kažu, no ne kukaju i posao rade s ljubavlju.
Kako su se u relativno kasnim godinama odlučile za samozapošljavanje, iskustveno savjetuje drugima da nikada ne odustaju od svojih planova, čak i ako im se nešto prepriječi na putu.
“Kod nas se pojavio problem prostora, ali evo, zamijenili smo stan za kuću i riješili ga. Uz to, nikada nismo sumnjale u sebe i znale smo da ćemo doći do cilja“, ističe Silva.
Nerazdvojne u životu i na poslu
Inače, kažu kako im oglašavanje nikada nije bilo potrebno i gotovo sva upisana djeca stigla su kod njih po preporuci, što im puno znači. Uz to, ističe da se obje svako jutro bude s radošću znajući da će im stići njihovi mali polaznici.
“Glava nam je puna djece, ali to je ono što volimo“, kažu ove poduzetnice koje, osim što rade posao koji vole, još više produbljuju odnos majke i kćeri i imaju sreću, zaključuju, što su uspjele osmisliti i zajednički posao.
Serijal ”Poduzetnici u Slavoniji i Baranji” otkriva inspirativne priče ljudi koji svojim radom, vizijom i inovacijama doprinose razvoju poduzetništva na našim prostorima. Silva i Tea primjer su da treba imati dobru ideju i voljeti svoj posao pa uspjeh neće izostati.
Za dva tjedna nastavljamo predstavljati pojedince čije priče svjedoče o napretku i prosperitetu Slavonije i Baranje u poduzetničkom svijetu. Ako i vi znate za neku poduzetničku priču ili ste sami poduzetnik/ca u Slavoniji i Baranji, javite nam se na e-mail adresu redakcija@sib.hr.
