Osjećaj za upravljačem autobusa, kaže nam, neopisiv je, a ne krije da je poželjela voziti autobus kad je još kao matirantica putovala za Osijek. Upravo je ondje upoznala supruga i poželjela je raditi isti posao
Iako je sve upućivalo da će radni vijek provesti kao upravna referentica, 25-godišnju Amaliju Grbić iz Donjeg Miholjca kotači su zanimali više od računala i uredskoga posla. Putujete li Arrivom od Donjeg Miholjca za Osijek ili obrnuto, vozit će vas upravo ova mlada vozačica koja za upravljačem autobusa vozi nepunih mjesec dana.
“Nisam nikada radila u struci. Najprije sam pola godine vozila taksi u Valpovu, a potom prešla na građevinsku tvrtku gdje sam vozila kamiončić za prijevoz građevinskog materijala. U međuvremenu sam položila kategoriju za autobus i podnijela zamolbu za posao i konačno vozim autobus“, rekla nam je oduševljeno Amalija koja je nedavno položila mentorstvo kod svog supruga Benjamina, inače također vozača Arrive.
Osjećaj za upravljačem autobusa, kaže nam, neopisiv je, a ne krije da je poželjela voziti autobus kad je još kao matirantica putovala za Osijek. Upravo je ondje upoznala supruga i poželjela je raditi isti posao.
“Prva vožnja mi je bila na tzv. “troosovincu“, 15 metara dugom autobusu i nije mi bilo svejedno. No, obožavam voziti i uz pratnju prometa i prometnih propisa nije bilo nikakvih problema. Štoviše, prošla sam vatreno krštenje na poledici i sve najgore vremenske uvjete“, priča nam ova simpatična vozačica autobusa koja, ne samo da je osvojila srce svoga supruga i zadobila simpatije u tvrtci, već je nedavno spriječila sudjelovanje u trostrukom sudaru u Josipovcu, o čemu smo pisali.
Suprug kao mentor
I taj dan, kaže, suprug je bio ondje kao mentor, a riječ je o proceduri koju svaki vozač treba proći. Suprug dodaje da je mentorstvo odradio potpuno objektivno i da je vidio kakav propust u vožnji, zabilježio bi ga. No za to nije bilo potrebe. A kako je Amaliji bilo pod “povećalom” bračnoga partnera?
“Čak i opuštajuće, jer sam znala da ga bez ustezanja mogu pitati što me zanima. Bilo mi je drago što je on mentor, a ne netko stariji s autoritetom koga se ne bih možda usudila sve pitati“, priča nam, a suprug u šali kaže kako nije niti mislio da je autoritet u kući.
Na upit je li lakše voziti autobus ili automobil, Amalija će reći da je autobus pregledniji i u koloni može vidjeti nekoliko vozila ispred i iza sebe. Krhka 25-godišnjakinja tako bez problema upravlja i danas 15 metara dugim autobusom i kaže da je najvažnije biti koncentriran, a sve ostalo je lako.
Ugodno iznenađeni putnici
“I putnici su super reagirali kad su me vidjeli. Bili su malo iznenađeni, no nitko nije odustao vidjevši da ja vozim“, kroz smijeh nam priča ova simpatična vozačica, majka dvoje male djece i trenutno najmlađa vozačica autobusa.
U Arrivi, kaže, autobus vozi još jedna žena,, no gotovo dvostruko starija od nje, a kad je u pitanju dobna razlika, reći će da će rado primiti savjet svih svojih starijih kolega. Naravno, i suprugov.
“Bez da sam imalo subjektivan, mogu vam reći da sam ponosan na Amaliju. Da je tako pokazuje i činjenica da sam joj dao svoj automobil da ga vozi, a što nisam ni sanjao da će se dogoditi“, ispričao nam je Benjamin, priznajući da svoj osobni automobil tretira kao vlastiti pa je tim više odluka da Amaliji prepusti ključ, veća.
“Vatreno krštenje” u Josipovcu
Šestogodišnje iskustvo vožnje autobusa, kaže, dobro mu dođe da joj udijeli pokoji savjet. No sudeći prema ovih nepunih mjesec dana koliko radi kao vozačica autobusa, savjeti su sve rjeđe potrebni. Vidjelo se to, priča suprug, netom prije nesreće u Josipovcu kad je predivdjela situaciju i potom uspjela bez greške zakočiti na kliskom terenu. Nada se, dodaje, da takvih situacija više neće biti ili da će biti rijetke.
Inače, u nepunih mjesec dana rada u tvrtki, Amalija je dobila i plaketu “Arriva Lavica”, društva koje zastupa najbolje interese žena u tvrtki i izvan nje te doprinosi raznolikosti. Poseban je fokus na humanitarnim aktivnostima, podršci zdravlju zaposlenika, podizanju svijesti i prevenciji bolesti i naglasku na povezivanju i suradnji među zaposlenicima.
Dok Amalija vozi, Benjamin kuha
A nismo mogli ne upitati supruga radi li on s istim žarom, uvjetno rečeno, ženske poslove. Priznaje da je uspio pohvatati način kako mijenjati pelene 20-mjesečnoj Aidi, ali i zabaviti šest godina starog sina Leona.
“Uhvatit ću se ja i kuhače, ali za pripremu kotlića, roštilja, ražnja i sličnih jela. No, recimo, lazanje ili što slično ne bih znao napraviti. Ja ću bolje nabaviti namirnice i donijeti Amaliji, jer je ona ekspert i za kuhinju i za autobus“, naglasio je Benjamin.
