Cvjećarnica je smještena na dvama vukovarskim grobljima, a do prvih kuća dijeli je barem četiri kilometra
Gotovo četvrt stoljeća 61-godišnja Snježana Đukić ispred svoga radnog mjesta ne vidi ništa osim dva groblja – Memorijalnoga groblja žrtava Domovinskog rata i groblja Dubrava u Vukovaru. Cvjećarnica “Bubi“, naime, ne samo da je oko pola kilometra udaljena od posljednje kuće na izlazu iz Vukovara, a do prve kuće prema Sotinu ima barem četiri kilometra, već joj je i cvjećarnica okrenuta prema groblju. No, dans 61-godišnjoj Snježani to ni najmanje ne smeta i kaže u šali da taj mir koji ondje ima ne bi mijenjala za rad u bilo kojoj cvjećarnici u centru Vukovara.
“Inače sam iz Slakovaca i svaki dan putujem na posao, a ovdje sam došla raditi još 2002. godine i od tada sam neprestano ovdje na groblju, iako sam ranije radila u samome centru. No, otkad su me ovdje prebacili super mi je i odmah sam se navikla, iako nije baš lako, posebice u zimskom razdoblju kad je rano mrak, raditi na mjestu gdje, da se tako izrazim, nema nikoga živoga u blizini“, priča nam Snježana.
Štoviše, zbog same lokacije, kaže, cvjećarice iz cvjećarnice “Gladiola“ koja se nalazi tik uz njezinu, obavezno zajedno idu svojim kućama. Ona koja ranije unese svoje cvijeće pričeka ovu drugu i zajedno sjedaju u svoje automobile. Nikada ne ostavljaju samu jedna drugu i to ne iz razloga, dodaje, što se plaše mrtvih, već što je donedavno cijeli prostor bio u mrklome mraku.
Jedino svjetlo “na kilometre” je ono u cvjećarnici
“Gradska rasvjeta omogućena je prije tri godine, a činjenica je da ondje nema nigdje nikoga. Ne razmišljam o tome hoće li se netko pojaviti iznenada, no svakako mi kao ženi, baš kao i djelatnici u suprotnoj smjeni pa i kolegicama iz susjedne cvjećarnice nije baš svejedno kad je jedino svjetlo ono u samoj cvjećarnici, a ona je izvan grada“, priča nam ova dugogodišnja cvjećarka.
Kad je došla raditi prije više od 20 godina, priznaje, nije joj bilo svjejedno i to posebice nakon što djelatnici vukovarskog “Komunalca“ odu svojim kućama. Vremenom se ipak navikla na tišinu bez gradske i uopće ikakve druge vreve.
Vijenci za civile, ali i hrvatske branitelje
Pa iako bi na prvu pomislili da je specijalizirana isključivo za grobljanske aranžmane, Snježana kaže da nerijetko Vukovarci upravo ondje naručuju cvijeće i za rođendane, svatove i druge prigode. Ne samo da im je zgodno parkirati, već su stalne mušterije koje će potegnuti i izvan grada za lijep buket. Ipak, ono što je najčešće traženo aranžmani su i vijenci, a tijekom godina rada Snježana ih je na tisuće već i sama odnijela u obližnju mrtvačnicu.
Činjenica da je nerijetko okružena tužnim kupcima umjesto onima koji u cvjećarnice dolaze raspoloženi, kaže, nerijetko je dirne. Ipak, reći će da i svatko tko dođe po aranžman ili vijenac nije nužno neraspoložen i sve ovisi od osobe do osobe. Netko će tako na groblje doći radi reda, iako su, razumljivo, to uglavnom osobe koje s velikim pijetetom obilaze groblja svojih najmilijiih, kako u civilnome tako i u dijelu Memorijalnoga groblja.
Pune ruke posla u ovo vrijeme
“Kod nas uvijek ima posla, bilo da treba praviti vijence, aranžmane ili što drugo. Obično prijepodne radim sa živim, a poslijepodne umjetno cvijeće i to radi rasporeda pogreba koji su uglavnom svakodnevni“, priča nam Snježana koja katkad od posla ne stigne niti popiti kavu sa svojom kolegicom u susjednoj cvjećarnici.
Naime, oba groblja dosta su posjećena svakodnevno, a osim toga, nerijetko se traže i uređenja grobova što ona ne obavlja, nego iz usluge će to učiniti njezina šefica. Ipak, treba pripremiti cvijeće, a na zahtjev je ranije radila i dopune cvijeća u staklene lampione.
Inače, ovo vrijeme uoči blagdana Svih Svetih pa i uoči obljetnice pada Vukovara, dodaje Snježana, posao je udvostručen. U šali kaže da stoga ni ne razmišlja koje je doba dana, je li pao mrak, pada li kiša, ima li žive duše oko nje ili ne. I upravo joj to i odgovara.
Tišinu ne bi mijenjala za gradsku vrevu
“Da me sad traže raditi u cvjećarnici u centru koju vlasnici također imaju, ne bih otišla. U tim cvjećarnicama u gradu kolegice često rade po narudžbi razne noviete, a kod mene je to drukčije, jer sam se, reći ću to tako, specijalizirala za groblje. Osim toga, ne znam kako bih sad podnijela ni gradsku gužvu“, u šali će ova dugogodišnja cvjećarica.
Jedino što će, dodaje, za razliku od ostalih, svaki dan dobro pripremiti što će ponijeti na posao za ručak, je li skuhala dovoljno kave, ima li dovoljno vode za piće, a u šali kaže da uvijek ima i rezervnu gumu. Naime, jednom joj se dogodilo da nije mogla kući zbog kvara na automobilu, no srećom pa je u obitelji vlasnika cvjećarnice automehaničar koji joj je brzo uskočio u pomoć.
“Sve čovjek nauči. Srećom, imala sam samo jednom situaciju da sam ćula kako netko hoda oko cvjećarnice, a da nisam vidjela ništa u mraku. To su bili dani oko pada Vukovara i dugo sam pravila vijence, jer su jutro poslije bila polaganja na Memorijalnom groblju. U to vrijeme nije bilo rasvjete i bilo je baš nelagodno, no to je bilo taj put i vjerujem i nadam se do mirovine i posljednji“, prisjeća se ova simpatična cvjećarica.
