Blizanci Katja i Borna prešli su prag svih Medicinskih fakulteta koje su prijavili, a odlučili su ostati u Osijeku. Isto je i sa starijim Matom koji je danas na drugoj godini osječkog Medicinskog fakulteta
Nije neobično da dijete krene majčinim ili očevim stopama kad je u pitanju posao. No, rijetko će se pronaći obitelj gdje su, uz oca, još tri buduća liječnika.
Pronašli smo ih u Osijeku i to u obitelji dr. sc. Zdenka Borasa, voditelja Odjela za barijatrijsku i minimalno invazivnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra. Nedavni maturanti, 18-godišnji blizanci Katja i Borna te dvije godine stariji Mata odlučili su se upravo za medicinu. Kako za sada stvari stoje, uz oca abdominalnog kirurga, obitelj Boras za nekoliko godina dobit će kirurga, pedijatricu i plastičnoga kirurga.
No, to nije sve, jer su blizanci prešli prag svih Medicinskih fakulteta koje su prijavili, a odlučili su ostati u Osijeku. Isto je i sa starijim Matom koji je danas druga godina medicine. Majka Katarina u šali kaže kako nije u tome điru, no brine o svim svojim (kućnim) liječnicima.
“Interesira me kirurgija, no ostavljam otvorene vidike. Inače, tata je imao sigurno velik utjecaj na mene i slijedio sam njegov primjer u izboru zanimanja, ali također i zbog velike želje da pomažem drugim ljudima“, rekao nam je Borna.
Slično kaže i Katja koja je, što zbog blizine fakulteta, a što zbog stabilnosti života u Osijeku odlučila upisati osječki Medicinski fakultet. Priznaje da je ranije razmišljala o kemiji, a voljela je i rad s djecom pa je budućnost vidjela u pedijatriji. Zanimljivo je što su svo troje bili učenici Matematičke gimnazije koja ih je, naglašavaju, odlično pripremila za ono što slijedi.
Inače, ova je obitelj od 2016. do 2019. godine živjela u Abu Dhabiju gdje je otac Zdenko radio kao specijalist opće kirurgije u tamošnjoj Cleveland klinici. No smatra da osječki fakultet nije ništa lošiji od bilo kojeg međunarodnoga. Inače, svo troje u to su vrijeme ondje pohađali osnovnu školu.
“Odmah moram reći da ih nikada nisam gurao u tome smjeru. Naglasio sam im da, ako to stvarno žele, najprije vide sve prednosti i nedostatke, kako kroz odgovornost posla, tako i kroz dežurstva. Kad je u pitanju fakultet, osječki je sasvim dovoljan i korektan za liječnika obiteljske medicine što će oni, nadam se, završiti“, zaključuje dr. Boras.
Da određena doza straha postoji ističu i Katja i Borna i Mata, rekavši kako su svjesni da je svaki pacijent drukčije. No, mogli su tijekom godina iz prve ruke vidjeti od oca kako se s time nositi. Prvi je to iskusio Mata koji je bratu i sestri dosta pomagao i prije upisa.
“Pokazat ću im neke “trikove“, kroz smijeh kaže Mata, dodajući ih je upozorio kako će prva godina biti naporna, ne toliko zbog sadržaja, već velike promjene iz srednje škole na fakultet. To je sasvim drugi svijet i totalno drukčiji pristup učenju i nastavi. No, uz uobičajen rad i trud, sve se može“, znalački će Mata koji je svoju prvu godinu očistio već u lipnju. Odlična je to motivacija i blizancima da učine isto, a što su nam i sami potvrdili.
Zna to itekako otac Zdenko koji kaže da kao srednjoškolac nije znao čime bi se bavio. Danas da može ponoviti sve, ističe, bio bi upravo ono što je sada. A na upit je li sad medicina ono što je bila ranije, dr. Boras odgovara:
“Promijenila se naglavačke, od cjelovite edukacije, modernih tehnologija, dostupnosti učenja i zbog brojnih drugih razloga. Istovremeno, nije im lako u toj “šumi“ informacija i dostupnosti, no nadam se i vjerujem da će, kao što su rezultati liječenja sad puno bolji, dodatno napredovati napretkom umjetne inteligencije“, znalački nam kaže dr. Boras.
A osoba koja drži sva četiri stupa njihova doma, majka Katarina, inače je po struci diplomirana pravnica, no odlučila je da će, umjesto ureda, izabrati onu ljepšu, majčinsku ulogu.
“Neizmjerno sam ponosna, iako se ništa nije dogodilo preko noći, a posebice je bilo teško nakon što smo se vratili iz Abu Dhabija, jer se trebalo adaptirati. Školstvo je ondje drukčije i kad smo se vratili u Osijek, Mata je upisao gimnaziju, potom kasnije i Katja i Borna“, prisjeća se majka Katarina.
Kroz smijeh kaže da joj, iako nije liječnica, nije bilo nimalo lako s tri mala “pelenaša“. Suprug se, kaže, vraćao umoran kući pa je zapravo, našalila se, vodila brigu o četvero “djece“.
“Ni danas u mjesecu gotovo da nemamo jedan zajednički vikend, no nadoknađujemo to putem telefona“, kroz smijeh će majka Katarina, čija se obitelj nerijetko zaputi u vikendicu u Baranji.
Upravo je šuma, život bez signala na mobitelu ali i fizički rad na vikendici ono što opušta dr. Borasa. Katja će, kaže, u trenutcima odmora slikati, jer voli umjetnost, baš kao i umjetnost. Borna se u slobodno vrijeme odlučuje za teretanu i također pokoji film ili seriju te za kvalitetan san. Najstariji Mata uz odmor, slobodno vrijeme najdraže provodi uz djevojku i prijatelje.
Odmor mladim Borasima tek sada slijedi i to do jeseni kad će krenuti, odnosno vratiti se u studentske klupe. Za nekoliko godina, nadaju se, ispunit će svoje snove.
