SELCI ĐAKOVAČKI - "Poklade su, milo janje moje, barem da su u godini troje…”, često je ispjevan stih i za ovogodišnjeg pokladnog vremena, a koji od riječi do riječi pristaje Vladimiru Matokoviću iz Selaca Đakovačkih, koji energije i mašte za maskiranje ima napretek.
Svjedoči o tome podatak da je Vlado sudionik svih
dosadašnjih 17 Đakovačkih bušara, najveće pokladne
manifestacije u istočnoj RH, a u čijoj se velikoj i bučnoj
pokladnoj povorci našao i ove godine, prerušen u
čudnovatu ljelju muškobanjastih kretnji što joj lice krase
brkovi. Istina, Đakovački bušari su prošli, no pokladno
vrijeme još traje pa je prigoda za Vladinu ‘bušarsku’ priču.
Vladinu vjernost đakovačkim pokladama Bušari su znali prepoznati
pa je taj Selčanin dosad sedam puta i nagrađen
za svoje maske kao najljepše i/ili najoriginalnije.
– Moje maske nagrađene su 1996., ’97., ’98., 2001., 2005.,
2010. i ove godine, počevši od pokladne kuharice, kopača,
babe, hanume iz Bosne i dr. Prošle godine, kada je taj
slučaj bio u samom jeku, moja maska bila je na temu kraha
“Đakovštine” – kaže Vlado čiji je bušarski uspjeh
potvrđen i ove godine nagrađivanjem njegova “kralja
ljelje”.
Taj veliki zaljubljenik u tradiciju i vlasnik zbirke
starina na kojoj bi mu mnogi etnografi pozavidjeli,
poznavatelj je i pokladne prošlosti svoga sela.
“Među Šokcima u Selcima nije bilo toliko zastupljeno
spremanje u bušare; momci i cure išli su u igru, zabavu, a za
‘odanje kroz selo pobrinuli su se Mađari, Cigani, Nijemci,
spremajući se u kotlare, bule, medvjede od slame. Roba (odjeća,
nap.a.) preokretala se naopako, garilo se lice, prekrivalo se
koprenom, vukli se plugovi, ornice, nosile se klepke, manja
zvonca i dr. Darivalo ih se krofnama, ‘poderanim gaćama’, suvim
voćem, kobasicom i ‘ko j’ šta im’o il’ ‘ćeo dat‘”, kaže
Vlado o pokladnoj prošlosti u svome selu, čijem očuvanju za
svakih Bušara i on daje svoj doprinos.
Šokački svit maskiro se za – svinjokolje
Govoreći o tradiciji maskiranja u rodnim Selcima, Vlado kaže da
se “šokački svit maskiro samo u vrime
svinjokolja“. “Momci i mlađi ljudi prerušili bi
se u razne bušare. Ulazili bi u kuće i prevrtali perje po
krevetima, garili cure i snaše i tako izazivali šalu,
smijeh i pozornost ukućana i gostiju. Potom bi bili počašćeni
večerom, rakijom i vinom“, kaže bušar Vlado Matoković.
TEKST: Suzana Župan (Glas Slavonije) / FOTO: Glas
Slavonije