Niti pogoršane vremenske prilike nisu spriječile Osječanke i Osječane da uživaju u dva odlična programa koja su bila organizirana sinoć (ponedjeljak, 30. lipnja), treće večeri Osječkog ljeta kulture 2014.
Jedina dramska premijera ovogodišnjeg OLJK-a, lutkarska predstava
za djecu i odrasle Romeo i Giulietta, nastala prema
istoimenom glasovitom djelu Williama
Shakespearea, čija je ambijentalna izvedba bila
planirana u dvorištu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Tvrđi;
prebačena je na scenu Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u
Osijeku.
Tamo ju je dočekala brojna publika koja je na kraju cijelu ekipu,
sastavljenu od članova Dječjeg kazališta i HNK Varaždin, u čijoj
je koprodukciji realizirana predstava, nagradila velikim
pljeskom.
“Otkad sam preuzeo funkciju ravnatelja ovog kazališta, želio
sam realizirati lutkarsku predstavu za odrasle, a to se sada i
ostvarilo. No, na samoj premijeri mi se, kad sam čuo reakciju
djece, osvijestilo da je Romeo i Giulietta podjednako i predstava
za njih. Tekst je možda napisan jezikom koja djeca malo teže
razumiju, međutim, njima je priča poznata čak i iz nekih crtanih
filmova, a lutke su sjajan način komunikacije s publikom“,
kazao je Ivica Lučić, ravnatelj DK Branka
Mihaljevića nakon premijere.
Jednako zadovoljna bila je i Jasna Jakovljević,
ravnateljica HNK Varaždin. “Ovaj projekt nastao je kad je naš
redatelj i voditelj scene Dubravko Torjanac stupio u kontakt s
gospodinom Ivicom Lučićem, ravnateljem DK Branka Mihaljevića.
Imali smo već nekoliko pokušaja da uprizorimo ovu priču, a udvoje
je puno lakše. Oduševljena sam osječkim glumcima i ekipom, kojima
ćemo sad pridružiti četvero naših glumaca i odigrati premijeru
13. rujna u HNK Varaždin“, najavila je Jakovljević.
>>> OLJK 2014. [PROGRAM i
ulaznice]
Režiju je potpisao Dubravko Torjanac, glazbu
Davor Bobić, scenograf, kostimograf i
kreator lutaka je Ivan Duić, a asistentica
redatelja je poznata osječka glumica Areta
Ćurković. Uloge tumače: Đorđe Dukić, Goran
Guksić, Lidija Kraljić, Inga Šarić, Snježana Ivković, Edi Ćelić,
Tihomir Grljušić i Areta Ćurković. Za izradu
scenografije bio je zadužen Siniša
Ardalić, a za izradu lutaka i kostima
Ivan Duić, uz posebnu zahvalu studentima
Umjetničke akademije u Osijeku na pomoći u izradi lutaka.
“U mojoj viziji predstave pokušali smo spojiti mehanizam
marionete, odnosno lutke kao metafore, s tom ljubavnom pričom
koja jednostavno govori o nemogućnosti da se bude slobodan.
Marioneta je najslobodnija kad je vezana sa što više konaca. Kao
što Romeo i Giulietta u jednom trenutku dođu do zida, tako smo mi
pokušali da marionete dođu do ruba svojih konaca. Jako sam sretan
kako je sve ispalo“, izjavio je redatelj Torjanac. Ovo
zanimljivo uprizorenje svjetski poznate tragične ljubavne priče
pak realizirano je u godini u kojoj se obilježava 450 godina od
rođenja Williama Shakespearea.
S druge strane, ponovno sjajan koncert je osječkoj publici, punih
pet godina nakon posljednjeg gostovanja, priuštio dvojac
gitarističkih virtuoza, Vlatko Stefanovski i Miroslav
Tadić. Premda je lipanj završio pravim jesenskim kišnim
vremenom, oblaci su se na vrijeme razbježali kako bi koncert ova
dva glazbena velikana ipak bio održan u dvorištu Kazamata.
Pad temperature zraka nije utjecao na odaziv gotovo 700 odlično
raspoloženih posjetitelja, a Stefanovski i Tadić odužili su im se
na najbolji mogući način. Punih sat i pol su, uz tek poneko
obraćanje publici i najave slijedeće izvedbe, izvodili pjesme,
mahom s tri zajednička albuma “Krushevo” (1998.), “Live in
Belgrade” (2000.) i “Treta majka” (2004.). Na njima su većinom
snimili obrade narodnih pjesama s prostora ex-Jugoslavije, a sa
svakom slijedećom skladbom uspjeli su podizati atmosferu,
da bi ih na kraju su ih dočekale prave ovacije, zbog kojih su
morali izići na bis.
‘‘Veoma sam zadovoljan koncertom, publikom, gostoprimstvom,
stvarno je sve na vrhu. Imali smo inspirativne trenutke, nove i
hrabre, iskoračili smo iz onoga što je predviđeno programom. U
odnosu na prethodni osječki koncert, mi smo stariji i zreliji, a
drago mi je da me osječka publika i dalje prati i da joj se sviđa
ono što radim. Miroslav i ja dajemo sebi neku slobodu, neki
prostor, malo smo hrabriji nego ranije, lakše se igramo. Stres ne
igra s nama zajedno, a svaka zajednička svirka nam je
praznik“, zaključio je Stefanovski.