Čvrstu žensku energiju u posve 'ženskom' komadu "Gola u kavezu" koji je napisala autorica Olja Runjić, a na sceni tri glumice - Ana Begić, Barbara Nola i Ecija Ojdanić - ukrotila je muška redateljska ruka Ivana Lea Lema.
Jubilarnu, 90. izvedbu ove popularne predstave, koja se igra već tri godine, pogledala je (u srijedu, 11. siječnja) osječka publika u sklopu Kazališnog siječanjskog popusta u HNK-u. I uživala. Ili su pljeskom tako pokazali. No jedno je sigurno – glumačka trojka zabavlja se od prvoga dana, no trema je još uvijek prisutna. To znači da se još nisu zasitile predstave i da imaju odgovornost, kaže Ana Begić.
‘Omaknu’ im se koji put i neke spontane reakcije, poput smijeha koji Ana Begić nije mogla suspregnuti. “Kad je tako, onda ga pustim jer u ovoj predstavi to prolazi, ‘trpi’ sve privatne i poluprivatne momente“, dodaje kroz smijeh simpatična glumica.
“Od ove se predstave razmazimo koliko publika uvijek dobro reagira, a to nije pravilo u kazalištu pa nam je gušt time veći“, nadovezala se Barbara Nola. Trema Eciju Ojdanić popusti čim osjeti energiju svojih kolegica na sceni, kao da plove po mirnom i sigurnom moru.
“Mislim da ćemo ovu predstavu, sudeći prema reakcijama publike, igrati još dugo… Ili bar dok ja ne uđem u klimakterij jer će biti smiješno ako tada kažem: Trudna sam!“, našalila se Ecija Ojdanić.
S etiketom “hrvatski ‘Seks i grad‘” glumice se ne slažu jer nema veze s njihovom predstavom, to su im – kažu – zalijepili neki površni mediji.
“Iako je humor ove komedije površan, predstava ima i dublje slojeve, a o publici ovisi što će percipirati. To je zapravo zanimljiva studija stereotipna žena, i većina se žena u publici može poistovjetiti s nekim od likova“, dodaje Ecija, s kojom se slaže i Barbara, dodajući kako ljudi vole sve svrstavati u ‘ladice’ pa su tako i njihovu predstavu poistovjetili sa serijom “Seks i grad“. “Mi ih ionako u predstavi ispsujemo, a i kod nas je – selo i apstinencija“, smije se Barbara.
Vrlo brzo ih je ukrotio i sasjekao u korijenu – u glas su sve tri rekle o radu sa “strogim” redateljem Lemom.
“Promatrao nas je, dugo smo gradili tekst, malo po malo, pomicali ga, nadopisivali, a on nas je puštao. Bilo je razdoblja kad smo se samo nalazili i nismo uopće radili na tekstu. Sve nas je dobro dešifrirao, pogodio naše habituse“, kaže Ana Begić. Neke od najboljih fora u predstavi su redateljeve, dodala je Ecija Ojdanić, naglasivši kako je Lemo prepjevao i songove.
Upravo zbog njegove precizne podjele uloga, nikada nisu poželjele igrati neku drugu ulogu. Tomu u prilog ide i činjenica da su sve sudjelovale u izgradnji likova, čak i pisanju teksta pa nije bilo potrebe za zamjenom, ističe Barbara Nola.
Iako se čini da je sve čista improvizacija jer sve teče kao podmazano, u pitanju je vrlo precizna matematika. Dopušteni su samo poneki odmaci poput – da, ne, možda ili ah, kažu glumice. “Potkrade” im se možda samo poneka psovka viška, tvrdi Ana Begić. Replike su kratke i brzo se izmjenjuju pa bi im bilo kakve intervencije narušile koncentraciju.
Narcisa VEKIĆ (Glas
Slavonije)