Redateljski postupci su ovdje potpuno nenametljivi što ima i smisla s obzirom da je Mira Perić preuzela sve funkcije
Monodrama Mire Perić “Blagoslov” jedna je od onih rijetkih koje objedinjuju sve elemente kazališne umjetnosti u jednoj osobi. Naime, Mira Perić je monodramu napisala, režirala, osmislila kostimografiju, scenografiju i koreografiju, a u njoj i igra lik Melite Mesi.
Melita je jedna sasvim obična, svakodnevna žena, novinarka koja priprema tekst povodom obljetnice smrti Ivane Brlić Mažuranić. Pritisnuta svakodnevnim životom, zdravom prehranom, stresom na poslu u jednom trenutku svojevrsne prekretnice svog života, počinje promišljati o pitanjima ljubavi, samosvjesnosti, uvjerenjima, emocijama, odnosima prema drugima i ponajviše samoj sebi. Priča se razvija kroz Melitinu komunikaciju s tri “neprisutne” osobe, iz tri različite generacije, njezine majke, kćeri i Ivane Brlić Mažuranić, a kako se radnja razvija na sceni gledamo Melitu kako se pred nama sve više ogoljuje, prepušta i sloj po sloj kreće prema pokušaju spoznaje svrhe i smisla postojanja.
Redateljski postupci su ovdje potpuno nenametljivi što ima i smisla s obzirom da je Mira Perić preuzela sve funkcije, ali koliko god se to čini praktičnim olakšanjem, zapravo predstavlja iznimno težak zadatak koji je ona uspješno obavila. Stvorila je funkcionalnu cjelinu objedinjujući dramaturgiju i režiju, stvarajući logičnu priču bez rupa s početkom i krajem. Pri tome se služi minimalističkom scenografijom poput stola i stolca, a u svemu joj pomaže i sitna rekvizita papiri, mobiteli, laptop, torba, rukavica za mačevanje, cipela… Jednako funkcionalna je i suvremena kostimografija te pokret koji prati emocionalna stanja lika. Sve to omogućilo je scensku i glumačku neopterećenost, a istovremeno je taman dovoljno za stvaranje iluzije i uvlačenje u priču.
Osim toga, navedeno je iznimno praktično i za gostovanja pa je to
još jedna pozitivna osobina. Glavni adut ove predstave je zapravo
glumačko ostvarenje Mire Perić koja je nenametljiva, a uvjerljiva
te njezina kreacija plijeni pažnju. Pogotovo zanimljivi su
dijelovi komunikacije s “nepostojećim” osobama gdje ona doista
ostavlja dojam neusiljenosti i uspijeva gradirati različite
emocije povezujući ih s gestama i govornim radnjama. Sveukupno,
Mira Perić nepatvoreno donosi lik Melite koji nas uvlači u priču
i drži pažnju, prenoseći emociju i omogućujući empatiju pa na
kraju i katarzu. Da to ne bude sve, u predstavi se pojavljuje i
lutka ginjol pomoću koje svjedočimo i lutkarskim vještinama
glumice.
Sve u svemu, monodrama Blagoslov je nadahnuta i zanimljiva predstava koja se temelji na jednoj osobi koja je uspjela u svom naumu. Priča priču s kojom se svi mogu poistovjetiti, drži pažnju i prenosi emociju jedne svakodnevne, obične žene na prekretnici svog života, što više tražiti?