Osijek, 15.11.2025. – Kasna jesen u Osijeku ima neku posebnu toplinu, onu tihu, nenametljivu, koja se osjeti u zraku dok se korača poznatim ulicama. Lišće se pretvara u zlatne i bakrene nijanse, a svaki korak po šuškanju pod nogama podsjeća na prolaznost, ali i ljepotu trenutka.
Na promenadi i gradskim ulicama ljudi hodaju svojim ritmom – neki žure, neki polako uživaju u danu. Topli kaputi i šalovi otkrivaju da je hladnoća lagano zavladala, dok miris jeseni pršti iz svakog parka i drveta. Ginko, koji u jesen oblači svoje najsjajnije zlato, dominira gradskim prizorima i stvara savršenu kulisu za prolaznike.
Trgovi i šetnice izgledaju kao razglednice – mirni, uredni i okupani bojama koje se mijenjaju iz dana u dan. Osijek u jesen diše nekim smirenijim tempom, kao da poziva svakoga da uspori, zastane i uživa u detaljima: u zvuku koraka, u vjetru koji lagano nosi lišće, u licima ljudi koji prolaze.
Bilo da se šeta uz Dravu, kroz Tvrđu ili centrom grada, jesen u Osijeku uvijek donosi onu posebnu čar – trenutke koji ostaju u sjećanju, jednostavne, a opet nezamjenjive.
