O vinu – jedno “žensko pismo”
O vinu, što sve nije rečeno!? Od najmudrijeg čini ludu, zborio je
Homer. U njemu je istina, znao je već Plinije Stariji. Vino
izvire iz središta svemira: ono je sunčeva svjetlost u kapima
vode, zabilježio je Galileo Galilei. Pivo je, govorio je Martin
Luther djelo čovjeka, no vino je djelo božje. Vino je piće
iskupljenja, a u svakom prebiva njegov anđeo, otkriva Bela
Hamvas. Vino je poput inkarnacije – i božansko je i ljudsko,
tvrdi Paul Tillich. U njemu je božanska iskra, pjeva veliki Tin.
Ono ima okus tajne, povjerava nam Salvador Dali. Charles Baudlear
vjerovao je da pijući vino ispija genijalnost. Bog nas voli
vidjeti sretne, vino je dokaz tome, volio je reći Benjamin
Franklin.
Što još reći o vinu? Što ćemo o vinu slušati i kušati na našem
Eko trgu? Bit će to nježno, žensko slovo pod štitom mitskog
bijelog jednoroga koji već gotovo 4 stoljeća krasi grb obitelji
Szabo iz Karanca. Prve je vinograde na južnim padinama Banskog
brda obitelj Szabo zasadila davne 1633. godine, pa doslovce
govorimo o jednoj staroj lozi, o dugoj i neprekinutoj
tradiciji vinogradarstva i vinarstva. Danas je vode dvije sestre
– Anasztazia i Andrea. Mlade, obrazovane i uspješne tradiciju
obogaćuju inovativnim sadržajima u turizmu i ugostiteljstvu.
Okosnica njihovog poduzetništva je baranjska vinska “poezija”,
gdje je tek uvod onaj poznati stih: al’ je fino to baranjsko
vino…
Nazdravit ćemo odmjereno i umjereno, bez namjere da
ispijemo “genijalnost” poput opijenog francuskog pjesnika, a
vinom ćemo oplemeniti gulaš od šampinjona u našem eko-loncu.
Začinjeno pjesmom Vesele grupe iz Osijeka i martinskim krštenjem
mladoga vina, bit će dovoljno za još jednu (ne)običnu priču o
vinu, njegovim moćima i tajnama.