Izložbom su prezentirani pozitivni primjeri iskorištenja industrijske infrastrukture, ali i oni negativni
U okviru SEDECO festivala 2024., kao glavna (a ove godine i jedina manifestacija), u izložbenim aulama prizemlju i na katu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, postavljena je izložba “Izumrla industrijska baština Osijeka” autora Stjepana Kadovića.
Izložbu je moguće pogledati u razdoblju od 16. rujna do 12. listopada 2024. u radno vrijeme Knjižnice.
Izložba je podijeljena u dva dijela. Prvi se dio odnosi na povijesni kronološki pregled razvoja tvorničke proizvodnje u Osijeku na 7 opisnih plakata. Predstavljeno je gotovo 150 većih i manjih tvornica u vremenskom periodu od 1824. g., (kada je utemeljena najstarija Osječka tvornica koža), pa do 1970-tih godina, kada su osnovane neke prehrambene i tekstilne tvornice.
Veliku tradiciju imaju tvornice, koje više ne posluju: Drava-tvornica žigica (147 g.); Mobilia ( 122 g.); Šećerana (116.g.); ali i tvornice koje i danas posluju, ali na nekim drugim lokacijama: Pivovara (168 g.); Saponia (130 g.); Kandit (116 g.),…
Izložbom su prezentirani pozitivni primjeri iskorištenja industrijske infrastrukture, ali i oni negativni, od neiskorištavanja i devastacije, pa do konačnog rušenja. Nažalost, ovih je posljednjih najviše jer su mnoge tvornice srušene kako bi se izgradili trgovački centri ili stambena naselja. Autor prezentira i stambenu baštinu, koja je izgrađena od strane navedenih tvornica za potrebe činovnikâ i radnikâ.
Naslovnim plakatom izložbe autor je napravio usporedbu između dinosaurusa i industrijske baštine našega grada, ali i poveznicu s drugim dijelom izložbe – predmetima iz vlastite kolekcionarske zbirke.
Dinosaurusi su davno izumrli, i jedini dokazi, koji nam govore o postojanju tih gigantskih bića jesu njihove kosti i kosturi u svjetski poznatim arheološkim muzejima. Na isti način autor je na izložbi predstavio “kosti osječke industrijske baštine”, koji su materijalni dokazi o postojanju mnogih osječkih tvornica, koje ili anas više ne postoje ili su nastavile rad na nekim drugim lokacijama.
To su predmeti iz autorove kolekcije: upotrebni predmeti, ambalaža, reklamni predmeti i table, memorandumi, plakati,… Tako je izložen bicikl tvornice “Papuk”, ledenica tvornice Julija Schuberta, stolarski alat i naslonjač Tvornica Povischill – Mobila, staklena ambalaža pivovara Bauer i Šeper, reklamni plakati Frigisa i Osječanke, fotografija manekenke s Radionove reklame te mnogi drugi predmeti. Ovo je jedna priča o gradu s bogatom industrijskom baštinom, ispričana na kolekcionarski način, s misijom, da se naša bogata industrijska baština ne smije nikada zaboraviti!