Uspješni Hrvati u inozemstvu nisu rijetkost, no malo je onih koji su mlađi od 25 godina i mogu se pohvaliti da su svojim radom i talentom privukli strane tvrtke.
Uspješni Hrvati u inozemstvu nisu rijetkost, no malo je onih koji su mlađi od 25 godina i mogu se pohvaliti da su svojim radom i talentom privukli strane tvrtke.
Takav primjer je i mladi briljantni programer Josip Šokčević koji je sa samo 22 godine napustio Hrvatsku te otišao u Silicijsku dolinu u SAD-u, vodeću informatičku meku svijeta. Josipova strast za računalima i programiranjem počinje od malih nogu. Već u dobi od sedam godina počeo je istraživati kako računala funkcioniraju, a da će jednog dana biti talentirani programer znao je već u dobi od 12 godina kada je prvi put nastupio na Logu – natjecanju iz programiranja. Nakon toga još se ozbiljnije zanima za ovu struku te počinje istraživati i druge programske jezike, a nakon završene Srednje tehničke škole u Vinkovcima upisuje Elektrotehnički fakultet u Osijeku.
Poslije samo dvije godine studija dobiva poziv iz američke softverske tvrtke da se pridruži njihovome timu u Palo Altu u Kaliforniji kako bi radio na platformi “Backplane” na kojoj će se kasnije graditi društvene mreže specijalizirane za neku poznatu osobu, slično mreži “Little Monsters” koja okuplja obožavatelje Lady GaGe. Koliko je projekt velik i zanimljiv govori i to što se među investitorima nalaze sama Lady GaGa i te Eric Schmidt, bivši CEO Googlea. Dodajmo kako je Josip posao dobio preko referenci, s obzirom na to da je iza njega niz projekata, kao što je Facebook Hrvatska, LinuxZaSve, Blogeri.hr i niz drugih poslova, a poslodavca je zainteresirao i svojim širokim znanjem i brzinom rješavanja problema. Na upit da nam usporedi život i radnu etiku u Silicijskoj dolini i Hrvatskoj odgovara da to nije ni slično, da je radno vrijeme devet sati samo na papiru, te da u tvrtki provede i po cijeli dan, ali da isto tako tamo dobije ručak i večeru i može tražiti sve što mu je potrebno, pa s posla odlazi i na posao dolazi zadovoljan. Pitali smo Josipa što misli o programerima u Hrvatskoj, a on je istaknuo kako se iznenadio koliko je teško naći dobre programere ovdje.
“Do sada sam proveo više od 50 intervjua, ali samo nekoliko sugovornika ostavilo je dobar dojam. Ipak, Hrvati ne kaskaju u znanju, ni u teorijskom, ni u praktičnom.”
Napominje kako diploma za dobar posao nije važna sve dok u pitanju nisu osobe izvan SAD-a. Naime, gotovo pa je nemoguće dobiti punu radnu vizu ako osoba nema diplomu. Dodaje kako i sam ima problem oko vize koja mu istječe za nekoliko mjeseci. Kaže kako prati osječku programersku scenu i napominje da je pročitao nekoliko članaka o projektu “Osijek – software city” i sviđa mu se ideja, no dodaje kako ona zaostaje za svjetskim trendovima.
“Manje-više sve tvrtke u Osijeku koje podržavaju “Software city” su zapravo tvrtke koje izrađuju aplikacije za određene klijente, ali ne razvijaju nešto svoje.” Ističe kako to nedostaje u Hrvatskoj, a izuzeci su tvrtke i projekti poput Farmerona i CodeAnywherea.
Razvoj aplikacija
Inače, Josip se još uvijek povremeno bavi razvojem aplikacija namijenjenih korisnicima Android telefona. Pravi hit među osječkim studentima postala je njegova aplikacija “X-ica”, koja studentima prati, obračunava i bilježi trenutno stanje njihove studentske iksice, a Josip ju je ponudio besplatno, pa je ova aplikacija imala već niz preinaka, što samo govori o popularnosti te aplikacije.
Tekst: Davor Matak (Glas Slavonije)