Svojeg se glasa nevjerojatnih 53 posto ljudi na prošlim izborima odreklo i dozvolilo da ova druga polovina odlučuje u njihovo ime
Umjesto odlaska na biralište, izborni dan provesti bezbrižno, na prošlim je izborima izabralo više od polovice građana. Kako među onima koji izostaju s birališta prednjače mladi, RTL Direkt je pokušao doznati zašto im je tako teško glasati.
Rijetki su bili spremni obrazložiti, točnije rijetke. “Mislim da bi bilo u redu od nas da iziđemo i glasamo, ali ne znam, malo smo zaštekale”, rekla nam je Leonarda. Maša je rekla da ne prati politiku, pa se ne kuži, “možda izađem iduće godine, ove još ne. Sad sam tek napunila 18, još nisam u tome”. “Nismo baš zainteresirane. Nismo mi baš za to, za takve stvari”, dodala je Lana.
Osim mladih, manje skloni glasanju su slabije obrazovani i radnička klasa, pokazalo je novo istraživanje o neglasačima iza kojeg, naravno, stoje stranci, jer u Hrvatskoj to kao da malo koga brine. “Sve te skupine nisu dobro zastupljene u politici. Uglavnom nisu članovi parlamenta, imaju jako malo mladih ili predstavnika radničke klase u parlamentu. Također, manje su skloni ulasku u politiku, pa ćete teže moći glasati za nekoga tko zastupa vaše interese”, rekao nam je Michael Jennewein, autor istraživanja “Tko (ne) glasa u Hrvatskoj?”.
Sve to dovelo nas je u nezavidno društvo. Najslabiji odaziv na posljednje nacionalne izbore bio je u Rumunjskoj, samo 32 posto, Bugari su drugi najgori s 39, slijedi Albanija i onda Hrvatska, s 46,4 posto četvrti smo najgori u Europi. S druge strane, u Švedskoj je izišlo 84 posto, na Malti preko 85, u Luksemburgu više od 87, dok su broj jedan Belgijanci kojih je na posljednje izbore izišlo čak 88,4 posto. Kako nam objašnjava Nina Skočak, Hrvatica koja godinama živi u Briselu, njihov je slučaj poseban jer je glasanje – obavezno. “To znači da par tjedana prije izbora svi birači dobiju poziv da izađu na izbore, a ako ne izađete na kraju možete dobiti i kaznu. Kazne su simbolične, nisu velike, tipa od 10 do 30 eura, ali se povećavaju sa svakim propuštenim izborima”, tumači Nina.
I ne samo to – svi izbori, i lokalni i parlamentarni i europski u Belgiji se održavaju na isti dan. A sve bi se to s vremenom moglo primijeniti i kod nas. Kad bi se htjelo. “Mi ništa godinama ne radimo da bi dizali tu izlaznost. Kampanje su prekratke, tri tjedna pa izbori, nema uopće priče kroz četiri godine zašto je važno izlaziti, uopće se ne priča o izbornom sustavu, to se ostavlja sa strane. Godinama je izborni sustav ovakav kakav jest”, kaže izborni komentator RTL-a Krešimir Macan.
A možda ste i zaboravili. 2000. kada se na izborima prvi put promijenila vlast, za pobjednike je glasalo više od milijun i pol ljudi, odaziv je bio ogromnih 73 posto. Prije četiri godine pobjednicima je glas dalo tek nešto više od 600 tisuća ljudi, odaziv je bio mizernih 47 posto. Ili, kad se gledaju samo oni koji su izišli na izbore 2020., za koalicije oko HDZ-a i SDP-a glasalo je više od 60 posto ljudi. Ali pogleda li se ukupan broj birača, većinu su zapravo činili oni koji nisu izišli, a HDZ i SDP zajedno jedva da su dobili četvrtinu glasova.
“Mala izlaznost najviše odgovara HDZ-u, prije i SDP-u, dakle najvećim strankama. I zato one ne potiču na izlaznost, nema kampanje u kojoj oni zovu – izađite”, zaključuje Macan. Nema kampanje uopće, nikoga da građanima objasni kako im je biračko mjesto mahom udaljeno pet do deset minuta hoda.
Moje biračko mjesto je u mojoj bivšoj osnovnoj školi, štoviše u učionici u koju sam išao, tako da mi je izborni dan na neki način povratak u djetinjstvo. A svakome od vas izborni dan je ustvari jedina prilika da izravno odlučujete o tome tko će, ako ništa drugo, iduće četiri godine upravljati vašim novcem. I zato, ponovit ćemo vam to još puno puta, izađite na izbore.