''Lijepa je tradicija da toga dana zaljubljeni ili oni koji su već u braku svoje mile i drage izvedu u restoran i iskažu im ljubav, no sutra to ipak ne bi trebali činiti'', navodi vlč. Benaković
Ove godine mnogi ljudi, a osobito vjernici, mogu ostati zbunjeni činjenicom preklapanja Pepelnice ili Čiste srijede kao danom početka vremena korizme u Katoličkoj Crkvi i spomendana sv. Valentina.
Za stajalište Crkve o tome koliko je i zašto je važno postiti na Čistu srijedu, neovisno o tome što spada na Valentinovo, upitali smo i vlč. dr. sc. Ivana Benakovića, profesora na KBF-u u Đakovu.
”Uronjeni u blještavilo suvremene medijske pojavnosti, vjernici ostaju zbunjeni pred pitanjem trebaju li taj dan postiti ili ne budući da je to Dan zaljubljenih te mu tako treba i pristupiti. Naime, za istinske vjernike ne bi trebalo biti dileme, i to iz više razloga”, pojašnjava vlč. Benaković za SiB.hr.
Prije svega, Crkva polazi od naravi posta kao važnog instrumenta posvećivanja vjernika na životnom putu vjere. Prema crkvenom zakonodavstvu, postiti su dužni svi katolici od 18. do 60. godine života, dok se nemrs obvezuje katolicima u dobi od 14 godina u iste dane.
”Postiti znači jedanput se u danu do sita najesti, a nemrsiti znači ne jesti meso. Nemrs vjerne katolike obvezuje ujedno i svakoga petka u godini, a ne samo na Čistu srijedu i Veliki petak. Post i nemrs zajedno obveza su jedino dva dana godišnje, a to su Čista srijeda (Pepelnica) i Veliki petak. Što se tiče spomendana sv. Valentina koji se ove godine podudara s danom Pepelnice u kojoj smo dužni postiti i nemrsiti, on ni u kojem slučaju nije valjan razlog vjernicima, ukoliko to istinski jesu, da toga dana ne poste i ne mrse”, ističe vlč. Benaković.
Tome svećenik pridodaje i činjenicu kako spomendan sv. Valentina sam po sebi nije obvezan u Katoličkoj Crkvi, nego ga se može slaviti na volju. Osobito ga se slavi u talijanskoj Umbriji budući da životopisci tvrde kako je prvi biskup talijanskog grada Terni bio u toj pokrajini.
Spomendan se sv. Valentina kao Dan zaljubljenih počeo obilježavati u 15. stoljeću, a slavlje se zaljubljenih po svijetu proširilo najviše zaslugom anglikanske i luteranske crkve na njemačkom govornom području.
”Lijepa je tradicija da toga dana zaljubljeni ili oni koji su već u braku svoje mile i drage izvedu u restoran i iskažu im ljubav, no sutra to ipak ne bi trebali činiti. Zašto? Ne zato što ih ne vole, nego zato što su istodobno vjernici Boga kojega ipak više vole i ljube. Tu dolazimo i do smisla posta i nemrsa kao sredstava kojima se čovjek usavršava u svojoj ljubavi prema Bogu te kojima pokazuje da i na vanjski način prikazuje vjeru koju osjeća duboko u sebi. Neće, stoga, prepričavati i na krivi način tumačiti Isusove riječi o tome što čovjeka onečišćuje – ono što izlazi iz usta ili ulazi u usta, nego će, bilo jelu, bilo piću, pristupati tako da ljubi Boga iznad svega”, navodi vlč. Benaković.
Dakle, kod posta i nemrsa važno je, prije svega, ući u duhovnost istih rituala jer u protivnom, kaže vlč. Benaković, promašujemo njihov smisao. Na koji će način, stoga, vjernici ove godine izvršiti istu zapovijed Crkve, ovisit će o osobnoj mudrosti svakog pojedinca, a ponajprije o njegovom vjerničkom stavu.
”U konačnici, Čista srijeda koja se nalazi na početku korizmenog vremena te Veliki petak prikaz su važnosti razmatranja onoga što je Bog učinio za čovjeka te koliku je ljubav iskazao prema nama svojom smrću i umiranjem na križu. Iz tog nam se razloga uskraćivanje jela i pića u te dane ne čini nečim teškim. Štoviše, to je uistinu tek mali znak naše ljubavi prema Bogu koji je dragovoljno umro za naše spasenje. S druge strane, i sami zaljubljeni, zaručnici ili supružnici, ako tako budu promatrali svoju ljubavnu vezu, odnosno onako kako je Krist ljubio nas koji smo Crkva, imat će garanciju uspješnog braka i istinskog zadovoljstva”, zaključuje vlč. Benaković.
Čista srijeda, iako se ove godine poklapa s Valentinovom, nosi dublje značenje vjernicima od obilježavanja Dana zaljubljenih. Post i nemrs donose duhovnu dimenziju posvećenja, a njihovo ispravno razumijevanje ključno je za ispunjavanje njihove svrhe. Iako izvršavanje navedenih obveza ovisi o uvjerenjima svakog pojedinca, istinsko shvaćanje njihovog značaja pomaže vjernicima u dubljem povezivanju s duhovnim segmentima vjere, istovremeno odražavajući ljubav prema Bogu i bližnjima.