Pokraj kamere nije dovoljno napisati da je objekt pod videonadzorom, nego istaknuti i podatke o onome tko te podatke obrađuje, njegov kontakt te bi trebalo navesti i svrhu snimanja i obrade podataka te upute za snimljene osobe, odnosno njihova prava i mjesto gdje se mogu informirati
Mnoga kućanstva svoju privatnost žele zaštititi nadzornim
kamerama. Kamera je dobar način za uočavanje nepoželjnih gostiju
ili susjeda, koji se mogu kretati oko kuće.
Ipak, mnogi ne znaju da i za postavljanje kamere postoje pravila,
a ako ih se prekrši, prijete kazne i do 6.700 eura. Od 2018.
godine, u Republici Hrvatskoj primijenjuje se Opća uredba o
zaštiti podataka, Večernji.
Problem je u tome što ljudi žele zaštititi privatnost i imovinu,
ali ne razmiju do kuda to seže, pa nerijetko zadiru i u tuđa
prava.
Zakonom o provedbi Opće Uredbe o zaštiti podataka, nisu
zabranjene lažne kamere, koje služe za odvraćanje provalnika od
akcije. Za njih ne postoji posebna dozvola ili suglasnost, ali
dozvole itekako treba imati ako te kamere snimaju i pohranjuju
podatke.
Kada se kamera postavi, važno je postaviti i obavijest da je
postavljena. Ona mora biti vidjiva jer osobe koje prolaze tom
površinom moraju biti obaviještene da ih se snima. Nije dovoljno
napisati da je objekt pod videonadzorom, nego istaknuti i podatke
o onome tko te podatke obrađuje, njegov kontakt te bi trebalo
navesti i svrhu snimanja i obrade podataka te upute za snimljene
osobe, odnosno njihova prava i mjesto gdje se mogu informirati.
Ako kameru postavljate za špijunažu susjeda – to se ne smije.
Kamera smije snimati samo vašu površinu, pa čak se na snimkama ne
smije vidjeti ni ulica jer je u pitanju javna površina, dakle,
samo privatni (vaš) posjed imate pravo smimati.
Ako živite u zgradi, za postavljanje kamere predviđena je samo
površina izlaza i ulaza u zgradu, kao i u zajedničkim
prostorijama, dok se, primjerice, za nadzor nad kantama za otpad
mora tražiti suglasnost barem dvije trećine suvlasnika.