S kršćanstvom se dan smrti počinje nazivati i danom nebeskoga rođenja, što su osobito primjenjivali na nadnevke smrti svojih mučenika. Njihovo se štovanje razvilo već u II. stoljeću
Blagdan je Svih svetih, dan kojim Katolička Crkva slavi sve
kanonizirane svece, ali i svece koji nisu kanonizirani, a
ostvarili su ideal kršćanskoga života.
Blagdan Svih svetih je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj na
koji građani tradicionalno obilaze groblja u spomen na svoje
najmilije.
No, u crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan
obilježava dan kasnije, 2. studenoga.
Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih
nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih
vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj
svih ljudi, i Bog ih sve poziva da budu sveti.
U židovstvu je bilo poznato štovanje grobova svetih, a tada su
bila važna dva groba – grob proroka Izaije pokraj ribnjaka Siloe
i Zaharijin grob u dolini Cedrona.
S kršćanstvom se dan smrti počinje nazivati i danom nebeskoga
rođenja, što su osobito primjenjivali na nadnevke smrti svojih
mučenika. Njihovo se štovanje razvilo već u II. stoljeću.
Kršćani su najprije posebno slavili mučenike, a s vremenom su kao
iznimna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene
djevice i biskupi. O pojmu svetaca i kanonizaciji, kako se danas
podrazumijeva, može se govoriti tek od X. stoljeća. Prva službena
kanonizacija bila je za vrijeme pape Ivana XV. godine 993., kada
je kanoniziran sv. Ulrik.
Prema Drugom vatikanskom saboru, štovanje svetih proizlazi iz
trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve – pripadnici jedne i
druge, iako na različit stupanj i način, sudjeluju u istoj
ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te pjevaju istu pjesmu slave
svome Bogu.
U novije doba uobičajilo se obvezatno uređivanje i kićenje
grobova cvijećem, paljenje svijeća te škropljenje posvećenom
vodom, piše portal net.hr.