Možda Švedska ima bolje plaće, možda u Španjolskoj dulje žive, a Nizozemci ne čekaju godinu dana za magnetsku rezonancu, ali evo i nas na tronu Europe. Mladi u Hrvatskoj, dulje nego u jednoj drugoj zemlji starog kontinenta, ostaju u roditeljskom domu. Odgovor na pitanje je li kriva mama ili država donosi reporterka RTL Direkta Ana Trcol
Hrvati s mamom i tatom žive do 35 godine i po tome smo europski
prvaci. Gotovo 80 posto mlađih od 35 živi s roditeljima. S druge
strane, mladih Šveđana s roditeljima ne živi niti 13 posto.
Krenula su tumačenja da je to tako u ovim krajevima, da su djeca
više vezana uz roditelje i da smo orijentirani na obitelj, da su
krive mame koje razmaze svoju djecu, a posebno sinove koji niti
znaju niti prati veš.
Mladi zarađuju 800 eura, a normalno je i dalje se za manje od 400
eura ne može iznajmiti ništa.
“Još se nisam odselio. Mislim, imam stan u kući s roditeljima,
ali baš je moj stan”, kaže Bernard iz Zagreba.
Ništa lakše nije ni ženama.
“Sada je već stvarno jako teško, sve je skupo, a na Trešnjevci
pogotovo. Svaka čast ako si netko uspije kupiti nekretninu”,
ističe prolaznica Romana.
Prema najnovijim podacima Eurostata, Hrvati u prosjeku ne
napuštaju roditeljski dom prije 33,4 godine. Idući su Slovaci sa
30,8 godina pa Grci s otprilike isto godina.
Prosjek Europske unije je 26,4 godine, a kod roditelja ne vole
biti Danci, Šveđani i Finci, koji su za odlazak spremni brzo
nakon 21. rođendana.
Novinarka RTL Direkta Ana Trcol
razgovarala je sa stručnjakom o tome zašto u Hrvatskoj čak 78
posto mladih od 18 do 34 godine živi s roditeljima.
“Kada izračunate otprilike kada ljudi napuštaju svoj dom, kada
ljudi imaju djecu, u kojoj dobi ili kada su imali djecu prije dva
ili tri desetljeća, onda otprilike shvatite da se najčešće ljudi
kod nas osamostaljuju blizu onih godina kada im roditelji odlaze
u mirovinu. To je vjerojatno vrlo povezano s problemima na
stambenom tržištu, gdje su nekretnine domaćem stanovništvu
postale jako nedostižne”, objašnjava Josip Tica s Ekonomskog
fakulteta.
Dakle, nije samo do toga da smo previše razmaženi i da smo se
naviknuli na to da nam roditelji svaki dan kuhaju ručak. Stanovi
od dvije, tri, ali i sedam, osam tisuća eura po kvadratu
jednostavno nisu nešto što si mladi ljudi koji započinju život
mogu priuštiti.
Lani je u Zagrebu prosječna cijena prodanih novih stanova
iznosila oko 2.580 eura po četvornom metru.
Kupite li po toj cijeni stan od, primjerice, 45 kvadrata, to će
vas koštati 116.100 eura. Zatražite li kredit od banke, mjesečno
ćete plaćati oko 560 eura idućih 30 godina, što znači da ćete
platiti oko 85 i pol tisuća eura kamate. Dodajte na to porez na
promet nekretnina i agencijsku proviziju i više niste mladi, a
vaš stančić ste ukupno platili 208.566 eura.
A ako ste mislili da ćete uštedjeti iznajmljivanjem stana,
razmislite još jednom. Ispod 400 eura mjesečno skoro da ne možete
unajmiti ništa.
975, 950 i 800 eura, cijene su mjesečne najamnine u Zagrebu i to
za garsonijeru, gdje spavate, odmarate i tuširate se u istoj
prostoriji.
To nisu prosječne cijene, ali jasno je da je najam ili kupnja
stana preskupa.
“Plaće su rasle, kao što znamo, zbog inflacije, ali cijene i
poglavito cijene stanova su rasle puno više. Tako da ta
dostupnost, omjer plaća i cijene nekretnina još nepovoljniji za
kupce, vjerojatno više nego što je ikada bio. I onda kada tako
gledate, sve je teže i teže riješiti stambeno pitanje”, dodaje
Tica.
Dodamo li tome da već sada svaku treću nekretninu u Hrvatskoj
kupuju stranci (koji su već godinama izvan roditeljskog doma), da
nam je zemlja puna apartmana i da se vrlo često tom zaradom
kupuju stanovi za investicije, zapravo je čudno da s roditeljima
ne živimo i duže od 40-e.