Američki istraživači na lijeku rade već 20 godina. Nazvali su ga AOH1996, po djevojčici Anni Olivia Healey, koja je 1996. izgubila borbu s rakom
Pilula koja ubija rak o kojoj ovih dana uzbuđeno pišu svi
svjetski mediji. Ona je kao snježna oluja koja blokira zračnu
luku, avioni koji nose rak ne mogu letjeti – tako je opisuje
profesor koji lijek razvija već 20 godina. Najjednostavnije,
pilula ubija krute tumore, a upravo je počelo ispitivanje na
ljudima. Je li to revolucija ili se uzalud nadamo, istražio je
RTL Direkt.
Aspirin smo dobili 1897., inzulin 1921., a penicilin 1928.
Medicina je promijenjena zauvijek. Hoćemo li u ovom desetljeću
dočekati godinu u kojoj će biti pronađen lijek za rak? Nema onoga
tko to ne bi poželio.
Na pitanje koje bolesti se najviše boje, odgovori građana su
slični.
“Raka”, rekao je jedan.
“Tumora”, kazala je jedna gospođa.
“Bitno da nemam karcinom i rak, a ovo ostalo sve ću pregurati”,
istaknula je druga gospođa.
Jasno je i zašto – jer ubija. Jezgrin antigen stanične
proliferacije, prepoznavanje specifične mutacije unutar proteina,
pa veza s drugim proteinom za prepisivanje molekule DNA – znamo,
malo kome je ovo jasno, ali tako znanstvenici američkog
istraživačkog centra City of hope traže lijek za tumore dojke,
prostate, mozga, jajnika, cerviksa, kože i pluća. I sve u jednoj
tableti.
“Tajna leži u tome da zbog specifične mutacije lijek se veže za
tumorski protein dok se neće vezati uz protein zdrave stanice”,
rekao je Dragan Primorac, predsjednik Hrvatskog društva za humanu
genetiku.
Sada je nakon uspješnog testiranja na životinjama počela prva
faza ispitivanja na ljudima. Najavljeno je da će trajati dvije
godine.
“Kada gledate istraživanje koje se koristilo na miševima i psima,
jedna stvar je nesporna. Šest puta veća količina lijeka od one
koja je potrebna da se ubije tumor, nije dovela do toksičnosti
kod životinja, ali tu se radi o animalnom modelu. Optimizam
postoji, ali nitko ozbiljan u svijetu znanosti na temelju
postojećih rezultata ne može zaključak donijeti”, kazao je
Primorac.
Američki istraživači na lijeku rade već 20 godina. Nazvali su ga
AOH1996, po djevojčici Anni Olivia Healey, koja
je 1996. izgubila borbu s rakom. Previše je pompe oko svega, kaže
naš, a svjetski znanstvenik, Igor Štagljar. I
sam radi na kliničkom ispitivanju lijeka za rak pluća, koji je
njegov tim otkrio. Smiruje euforiju oko tablete za tumore.
“Taj lijek nikada nije ušao u čovjeka i ne zna se kakve će
nuspojave imati. Istraživanje može trajati između devet i 15
godina, ovisno koliko modifikacija ima. Izgleda interesantno,
obećavajuće, ali velika je mogućnost da to nikada ne uspije”,
pojasnio je Štagljar s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u
Torontu.
Znaju to dobro i oni koji pokušavaju s pacijentima pobijediti
rak. Voditeljica odjela za liječenje raka dojke KBC-a Sestre
milosrdnice, objašnjava da je najbitnija sigurnost bolesnika.
Ipak, ako se lijek u istraživanju pokaže sigurnim, tada završno
odobravanje ide brzo.
“Rak nije samo rak. To je kompleksna bolest. Koliko je kompleksan
pokazuje i to što nemamo lijek za rak”, rekla je Ana
Tečić Vuger, voditeljica odjela za liječenje raka dojke
Klinike za tumore, te dodala da ju pacijenti s vremena na vrijeme
pitaju zašto još nema lijeka za rak.
Stoga smo i mi pitali građane s početka naše priče misle li da će
se ikada otkriti lijek.
“Od Drugog svjetskog rata ne mogu naći to, teško će”, rekao je
Ivan Pletković iz Zagreba.
“Ne vjerujem ništa”, kazala je Lidija Muter iz Zagreba.
“Čovjek kad dobije rak nema što izgubiti, proba sve”, poručila je
Nena iz Zagreba.
Hrvatska statistika pokazuje da svaka treća osoba oboli od neke
vrste raka, a svaka peta premine. Hrvatska je u vrhu Europske
unije po smrtnosti. Pod hitno joj treba čudotvorna pilula.