Statistika kaže da se svakog dana, u Americi dogode barem dvije masovne pucnjave
“Kako je odličan učenik koji ide na natjecanja postao masovni
ubojica, nikome nije jasno. Osim srpskom ministru obrazovanja,
koji je odmah našao odgovor. Poguban je utjecaj Interneta i
igrica, takozvanih zapadnih vrijednosti, kaže. Premda se možda
malo zaletio, jer brojna su istraživanja pokazala da se
videoigara i školske pucnjave ne mogu dovesti u direktnu vezu,
možda je inspiraciju pronašao u američkim slučajevima, a možda
sve ima veze sa dostupnosti oružja, nemojte zaboraviti da su Srbi
drugi na svijetu, nakon Amerikanaca, po broju oružja po
stanovniku”, rekla je Mojmira Pastorčić sinoć u
RTL Direktu.
Statistika kaže da se svakog dana, u Americi dogode barem dvije
masovne pucnjave. Svakog je dana netko ubijen. U osnovnoj ili
srednjoj školi. U školskom autobus, na rođendanskoj zabavi, i
zato tamo sve češće u škole upadaju specijalci.
Imali su više masovnih ubojstava nego što je prošlo dana u 2023.
Vijesti da je netko u školu došao s oružjem, Amerikancima su
postale uobičajene, govori za RTL Niav, koja je
Ameriku zamijenila Hrvatskom.
“Moji prijatelji, koji imaju djecu boje se kada ih pošalju u
školu. Jer nikada ne znaš je li to zadnji put da si rekao zbogom
svom djetetu. Meni slama srce da oni moraju živjeti u takvom
strahu. Ne mislim imati djecu u Americi, nikada nisam mogla
zamisliti da ih odgajam tamo zbog takve okoline. Ali, kada sam se
preselila u Hrvatsku, bio je to prvi put da sam pomišljala imati
obitelj jer vidim da je ovdje sigurno”, rekla nam je Amerikanka
Niav Konno.
Najveći problem je to što im je naoružanje nadohvat ruke, kaže
Niav. Prošeću trgovinom, kupe kruh i mlijeko, i jednu pušku.
Oružja imaju doslovno više nego stanovnika. Nakon njih, slijedi
Srbija, no umjesto u oružju tamo se krivci traže drugdje.
Branko Ružić, srpski ministar obrazovanja,
krivnju svaljuje na masovne medije.
“Evidentan je kancerogen i poguban utjecaj Interneta,
videoigrica. Takozvanih Zapadnih vrijednosti i svima nama je
jasno da je potreban krupan preokret”, ističe ministar Ružić.
Makar istraživanja pokazuje da videoigre nisu povezane s
nasiljem. Ali puno puta se razgovaralo o motivima ovakvih
zločina. Izoliranost, virtualni svijet, nasilje kod kuće,
vršnjačko nasilje, koje se spominje i u slučaj srpskog dječaka.
“I u ambulantama vidimo da se djeca, koja su žrtve nasilja,
povlače u sebe, a neka zapravo i sami čine nasilje. Ali to su
djeca koja su zapravo u najvećem riziku, često su i počinitelji i
žrtve nasilja. Ali ne bih o ovom konkretnom slučaju govorila.
Molim roditelje da razgovaraju s djecu o tome što se dogodilo i
da isprave pogrešne ideje koje djeca imaju”, objasnila nam je
Ella Selak Bagarić, klinička psihologinja
Hrvatske psihološke komore.
Ali, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi koji su zapravo motivi i
uzroci. A kada se u Americi dogodi krvavi pohod, timovi psihologa
i stručnjaka stižu u škole. Niav smatra, da je tada već kasno, da
bi takve razgovore trebalo voditi prije nego se tragedija dogodi.
“Imamo inače, vježbe za hitne slučajeve, ako dođe do požara ili
potresa, ali također imamo vježbu ako naoružana osoba dođe u
školu. Sa 6 godina nas pripremaju što učiniti kada se nešto takvo
dogodi. Jer u Americi nije pitanje “ako” nego “kada”. Suludo je
jer se činilo normalno to raditi dok smo odrastali. Imamo vježbu,
zabarikadiramo vrata, moramo na hrpu stavili stolove pred vrata i
skriti se u kut. Kada to kažem ljudima u Hrvatskoj, izbezumljeni
su. Pitaju se kako je to postalo normalna stvar”, rekla nam je
Konno.
Prevencija je moguća, treba na vrijeme reagirati, rješavati
probleme kod djece, ali recimo Hrvatskoj nedostaje psihologa –
govori za RTL sugovornica.
“Mi već godinama kao struka upozoravamo da djeci i roditeljima
nedostaje sustavne podrške i pomoći. Ovi događaj pokazuje da nije
5 do 12, nego 12 i 5 i da država mora preuzeti odgovornost i kroz
konkretne mjere osiguraju da i djeca i roditelji imaju stručnu
pomoć kada dolazi do teškoća na planu mentalnog zdravlja”,
objasnila je Selak Bagarić.
Hrvatska je daleko od Amerike, njih ovakve stvari više ne
šokiraju. Vježbe kakve Niav i njezini kolege imaju već s pet
godina – kod nas djeluju nestvarno i nezamislivo. No, do jutros
je tako izgledao i zločin u školi koji se dogodio samo 400
kilometara od Zagreba.