Počeo je kockati s 13. Prije 18. bio redovita mušterija u 5 casina i nikad ga nisu izbacili zbog godina
“Igrao sam sve od aparata, do ruleta, sportsku kladionicu sam
također igrao, znao sam provesti cijelu noć u casinu. Od osam
navečer do osam ujutro. Nisu doma ništa kužili jer sam imao
dobre, dobre. Dobro sam lagao, da. Rekao bih ili da sam s nekom
curom ili da smo ostali malo duže ili ne bih rekao, pa bih
pobjegao iz kuće, to sam često radio, često bih pobjegao kroz
prozor”, prepričava sugovornik Marijane Čikić za
RTL Potragu.
Njegova priča s kockom je počela s nekih 13 i pol godina.
Tada ju prvi put ušao u casino s četiri prijatelja. Nitko ih
nije tražio nikakve podatke, samo su ušli na stražnja vrata
pošto postoje dva ulaza. Svi su bili maloljetni.
“Skužili smo da ciklus kojim taj generator odabire aparat na koji
će baciti se ponavlja i znalo se dogoditi da sam deset puta
zaredom dobio baš ja ili netko od mojih prijatelja i onda su to
skužili i onda su nas upozorili da više ne smijemo dolaziti. Ne
zbog godina, ne”, objašnjava on.
Roditelji su mu danas velika podrška u liječenju,
priča mama. Grizu se što nisu shvatili ranije, ali u tim
godinama za sva čudna ponašanja kriviš pubertet. Sad im se tek
slažu kockice.
“Strašno je lagao, dakle, cijela priča se vrti oko laži, nikada
dosta novaca, uvijek mu treba novaca, postao je jako neuredan,
počeo je nekontrolirano jesti, trpati u sebe sve i svašta zbog
tog nekakvog osjećaja i srama i nemoći da izađe iz tog problema”,
objašnjava njegova mama.
“Uvijek je isto pitanje zapravo kad ljudi dođu kod nas na
liječenje i kad uzimamo kolegica i ja anamnezu uvijek pitam – kad
i kako ste počeli kockati. I u negdje 90 posto slučajeva to bude
– imao sam 13, 14, 15, 16 godina”, govori Davor
Bodor, psihijatar Klinike za psihijatriju “Sveti Ivan”.
Što ranije počnu, to je veći rizik da će razviti ovisnost.
“Imao sam jedanput situaciju da sam ubacio 200 kuna u aparat i
samo je nestala ta lova i zvao sam ovu jednu curu što je radila
unutra, krupjea i rekla je – aha, budemo pogledali na kameri, ali
moraš mi samo dati osobnu. A to je bilo prije nego što sam imao
18 godina. Ja sam joj dao osobnu, ona ju je slikala uredno i
rekla, onako me pogledala, nasmijala se i rekla, dobro sad ću ja
vidjeti s voditeljem”, kazuje doktor Bodor.
Iako su vidjeli da je maloljetan, uvažili su mu žalbu i pustili
ga da igra dalje.
“Nedavno je prije godinu dana jedan dečko kojeg poznajem, ima 16
godina, osvojio jedan jackpot u iznosu od dvije i pol tisuće eura
koji mu je isplaćen na ruke u jednom casinu. Gdje smo mi, par nas
koji smo bili prisutni smo vidjeli to. A postoji pravilo da na
iznos veći od 10, 15 tisuća kuna se mora zatražiti nekakav
dokument pri isplati”, prepričava.
I sama RTL Potraga se uvjerila koliko mladih ljudi
ulazi i izlazi iz automat klubova. Budući da svi funkcioniraju po
principu zvona i kamere, unutra nitko ne može ući, a da ga
djelatnici ne primijete.
“Pa dobro, rekoh, ako je bio izolirani slučaj da ste krenuli
igrati, da je netko u automat klubu propustio vas legitimirati
ili izgledate stariji ali kada je to obrazac, kada vi opetovano
ulazite u automat klub i kockate, to je zastrašujuće, to je nešto
što se ne smije događati”, govori psihijatar Bodor.
S koronom je, dodaje doktor Bodor, situacija eskalirala. Ranije
je prosjek godina onih koji dolaze na liječenje bio oko 32. Sad
je znatno manji i trostruko ih je više.
Za razliku od alkohola i cigareta, koje su također zabranjene
maloljetnicima, kockanje se smije reklamirati. U bilo koje doba,
na bilo kojem kanalu.
“Kad bi taj dio puno bolje regulirali, mislim da i u odrasloj
dobi bi broj ovisnika o kockanju kod nas bio puno manji”, dodaje
Bodor.
Ali, to se ne događa jer je država od priređivača igara na sreću
dosad svake godine uprihodila više od milijardu i pol kuna. Ali,
između 30 i 70 posto tog novca potroši se na liječenje
kockara.
“Ja sam apstinent dva mjeseca, to nije neki veliki period ali za
mene je značajan. Jer ja nisam bio u stanju apstinirati niti
jedan dan. Nadam se da će sve proći dobro, radit ću na tome”,
govori naš sugovornik.
Iz Udruge priređivača igara na sreću poručili su da su i sami
šokirani ovom pričom. Obećali su nam da će istražiti što se
dogodilo i obavijestiti o rezultatima. Do tad – upozoravaju
djelatnike svih tih klubova – maloljetnike ne smiju puštati. Ali,
to su znali i do sad, pa su svejedno upropastili živote na
stotine djece i njihovih obitelji.