U Hrvatskoj ne postoji nacionalni registar vozača. Ne znamo koliko ih je točno na prometnicama, tek je procjena da ih je 70-ak tisuća. Ne znamo kojih su godina
Tragedija poljskog autobusa, koji je vozi vozač sa 72 godine,
otvorila mnoga pitanja. Profesionalni vozači u Hrvatskoj strahuju
da bi se to moglo i njima dogoditi, piše RTL.
Za volanom automobila ili autobusa, Mario je na cestama već 28
godina. “Od toga sam 24 godine profesionalni vozač. Mogu li se
zamisliti da budem vozač i sa 72?Ne rado”, kaže nam Mario
Pražev,profesionalni vozač autobusa.
No mnogi njegovi kolege nemaju izbora. Jer, kažu nam u sindikatu,
problem je što su mnogi prijavljeni na minimalac.
“Njihova mirovina na temelju tih malih prijava je zaista
minimalna. I ti su ljudi, realno, ne mogu živjeti od tih
mirovina. I oni su prisiljeni, ako su u zdravstvenim uvjetima
takvim da mogu nastaviti raditi, da se ponovno uhvate tog posla.
A tu je i zakonodavac omogućio da uz primanje svoje mirovine oni
četiri sata još mogu raditi”, kaže za RTL televiziju
Miljenko Gorčnin, predsjednik Hrvatskog
sindikata vozača.
A 72-godišnji vozač poljskog autobusa nije radio samo četiri
sata. I u Hrvatskoj, doznajemo, stariji vozači u mirovini
najčešće voze upravo putničke autobuse, koji se, doznajemo,
najmanje kontroliraju. No, kakva je činjenično stanje na
hrvatskim prometnicama, možemo tek nagađati.
Jer u Hrvatskoj ne postoji nacionalni registar vozača. Ne znamo
koliko ih je točno na prometnicama, tek je procjena da ih je
70-ak tisuća. Ne znamo kojih su godina. A ne znamo ni tko ih
kontrolira s obzirom na to da inspekcija rada nema uvid u
tahograf, a inspekcija prometa u ugovor o radu. Pa ni jedna
inspekcija, zapravo, nema cijelu sliku o radu vozača.
Iako prolaze rigoroznije liječničke preglede minimalno svakih pet
godina, u njima nedostaje test na bolest spavanja, pojašnjava nam
profesor s Fakulteta prometnih znanosti.
“Problem je u Hrvatskoj što nema testa na apneju što je u skladu
s eu direktivom a nijemci su otkrili da je to ogroman problem
vozača”, kaže Rajko Horvat, profesor na Fakultetu prometnih
znanosti.
Vozačima je ukinut i beneficirani radni staž. Ali to je samo vrh
sante leda loših uvjeta koji mogu kulminirati tragedijom poput
ove s poljskim autobusom, kaže nam jedan od vozača.
“Pitanje je kad će se to desiti i nekom našem prijevozniku. Bez
obzira bilo to u Hrvatskoj ili bilo to bilo gdje vani.
Jednostavno, pritisci su veliki. Nažalost, radne snage kao i u
većini drugih zanimanja je vrlo malo, a mladost treba
motivirati”, kaže Mario Pražev, vozač autobusa.
Radni je dan dug, posao naporan, a odgovornost ogromna. Jer svaki
put kad sjedne za volan, Mario kaže na duši nosi života koliko
putnika sjedi iza njega u autobusu.