"Domaća pšenica je 90 posto kvalitete za hranu za stoku, a tek 10ak posto se može koristiti u mlinarsko pekarskoj industriji za proizvodnju kruha ili tjestenine", kaže ekonomski analitičar Damir Novotny
Slavonska pšenica rodila je sjajno. Hrvatski poljoprivrednici
proizvest će je prema procjenama dvostruko više od naših potreba
i to u doba dok najveće europske izvoznice ratuju, a cijena
pšenice na burzama raste. Pa kako je onda moguće da se hrvatskim
proizvođačima nudi otkup po manjim cijenama, a kruh na hrvatskim
policama nezaustavljivo poskupljuje?
Svaka kriza stvara priliku. A rat između dvije najveće europske
izvoznice pšenice, kukuruza i suncokreta otvara prostor državi s
nepreglednim plodnim ravnicama. Može li pšenica postati novi
hrvatski jaki izvozni proizvod?
“Očekujemo u dijelu pšenice proizvodnju od milijun tona, dakle na
razini prošle godine. Nama za naše potrebe treba oko 420 do 470
tisuća tona, što znači da imamo izvozni potencijal dodatnih pola
milijuna tona”, tvrdi za RTL Tugomir Majdak, državni
tajnik u Ministarstvu poljoprivrede.
No, gle paradoksa – dok zbog suše u Zapadnoj i rata u Istočnoj
Europi otkupna cijena pšenice na svjetskim burzama raste, u
Hrvatskoj pada. Iz Hrvatske poljoprivredne komore kažu da bi
mogla biti oko 2 kune po kilogramu.
“Pitam se zašto talijanski poljoprivrednik može dobiti 3 kune za
svoju pšenicu, a zašto to ne bi mogao dobiti i hrvatski
poljoprivrednik?”, govori Mato Brlošić, član
Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore.
Država ulaže u skladišne kapacitete. Tako će proizvođači moći
čekati bolju cijenu.
“Potičemo ih na udruživanje u proizvođačke organizacije kako bi
ujedinjeni kroz veće skladišne kapacitete imali snažniju moć
prema otkupljivačima”, ističe Majdak.
No, prije će svjetska cijena pšenice pasti, nego što će ova u
Hrvatskoj porasti, misli ekonomski analitičar Damir
Novotny. Kaže da žitnice Europe – Rusija i Ukrajina
proizvode neovisno o ratu, te će se stvoriti viškovi kada se
oporave opskrbni lanci.
“Može se očekivati da će i ova sezona, a očekuju dobre prinose,
stvoriti velike zalihe koje će srušiti cijenu pšenice u
konačnici”, ističe Novotny.
No, eto novog paradoksa – cijena pšenice u Hrvatskoj pada, a
cijena kruha, na valu inflacije, raste. Prema statistikama kruh
je skuplji i do 50 posto nego prošle godine, a u jednoj pekarnici
na Braču, 600 grama prodavalo se za nevjerojatnih 19 kuna. I to u
zemlji koja proizvodi dva puta više pšenice od vlastitih potreba.
Osnovna namirnica građanima je sve teže dostupna.
Brlošić kaže da ni otkup od 3 kune po kilogramu pšenice ne bi
opravdao toliko poskupljenje. “Što se tiče samog poskupljenja
pšenice, ta vekna ne bi smjela ići više od 20, 30 lipa prema
gore”, govori.
Novotny, pak, kaže da cijena hrvatske pšenice nema veze s cijenom
kruha u Hrvatskoj. “Domaća pšenica je 90 posto kvalitete za hranu
za stoku, a tek 10ak posto se može koristiti u mlinarsko
pekarskoj industriji za proizvodnju kruha ili tjestenine”, rekao
je.
Majdak tvrdi suprotno – sirovine će biti i za pekarsku
industriju, ali cijenu određuju trgovci. “U doba godine kada je
žetva, odnosno berba da će cijene biti povoljne i za mlinarsku i
pekarsku industriju. U tom dijelu s druge strane industrija treba
reagirati pošteno”, zaključuje Majdak.
Alternativa gorivu je javni prijevoz. Umjesto skupljeg mesa, može
se birati jeftinije. Alternative kruhu nema. Ako cijene nastave
rasti, pitanje je tko će ga moći priuštiti.