Među mladima takozvana satara nije omiljeno oruđe - sve manje učenika bira zanate, a među onima koji izumiru su - mesari. Zašto je tako?
Još kad bi školovanih mesara bilo dovoljno, ne bi bilo ni
problema. Plaća nije doktorska, ali je pristojna.
“Oko 7 tisuća kuna, tu je negdje. Ja vam ponovo kažem neka meni
bilo koji mesar u Splitu dade 15 tisuća kuna ja zatvaram butigu,
i idem u njega raditi bez problema”, rekao je za RTL mesar Ante Antićević.
No poput svih zanata, ni za ovaj ne postoji dovoljan interes.
“Ja kao ja, ovo je za mene gospodski posao, čist uredan, poslužim
mušteriju, dam meso. Puno lakše nego bilo koji zanat da mi ga
usporedite, ja nema koji bi zanat posli ovoga išao raditi”, kaže
Antićević.
U srednjoj školi Braće Radić u Kaštelima trogodišnji smjer mesar
pohađa svega 17-ero učenika. Iako zainteresiranih nema, svi nakon
završene škole već imaju osiguran posao.
“U tri godine zaista izuče taj zanat dobro. I kroz tri godine
prakse njihovi poslodavci imaju gotove ljude I zadržavaju ih svi
na poslovima”, rekla je ravnateljica Srednje škole Braća Radić u
Kaštel Štafiliću, Marija Kezele.
Kvalitetnih radnika uvijek nedostaje, potvrđuje i vlasnik
mesnice.
“Mi svi kad smo počinjali smo učili uz starijeg kolegu. Upijali,
išli smo stepenicu po stepenicu, a u njih toga nema. Kažem vam u
mladih ljudi ka da je ispod časti, kao da kad radiš da si manje
vrijedan. Jednostavno nemaju radnu etiku, disciplinu”, smatra
vlasnik mesnice, Petar Skejo.
U obradi mesa na početku proizvodnje, mesara trebaju i
proizvođači pršuta.
“Nama bi trebalo dva mesara na pršutani , brat je završio i teško
nam je naći mesara. Velik je to problem jednostavno se gubi takvi
ljudi, škole, više ih nema mesara”, rekla je proizvođačica pršuta
Anamarija Perajica.
Učenika koji biraju zanatske škole sve je manje, pa je pravo
pitanje hoće li u budućnosti imati tko narezati i poslužiti meso.