Dizajner koji je za to plaćen 70.000 kuna, ukrao je tuđu fotografiju, i još na Facebooku tražio savjete za kropanje, kao da radi prezentaciju pred svojim 6b razredom, ne dizajn nacionalnih kovanica
I tako smo na hrvatskom euru dobili škotsku kunu. Teško da ima
osobe u Hrvatskoj, bavila se dizajnom, kiparstvom ili popravkom
cipela, koja misli da ovo što se dogodilo nije: teška blamaža.
Dizajner koji je za to plaćen 70.000 kuna, ukrao je tuđu
fotografiju, i još na Facebooku tražio savjete za kropanje, kao
da radi prezentaciju pred svojim 6b razredom, ne dizajn
nacionalnih kovanica, piše RTL.
Onda su se mnogi okrenuli protiv nesretne kune zlatice – i
zapitali se: pa ne bi li bilo bolje da je na kovanici dalmatinac,
pas dalmatinskog porijekla u kojeg su zaljubljena sva djeca na
svijetu ili recimo kravata, hrvatski proizvod koji nosi cijeli
svijet?
Netko će možda reći: imali ste se prilike izjasniti prošlo ljeto
kad smo i građane pozvali da daju svoj glas, ali mnogi za to
nisu ni znali, pa se u HNB-ovoj anketi tada izjasnilo samo 50.000
ljudi, što je doslovno 1 posto stanovnika.
Teška euro blamaža
Kuna, zemlja Hrvatska, glagoljica i Nikola Tesla, sve na dobroj
staroj šahovnici. Europski novac na naš način, ali hrvatski
način, ne bi bio hrvatski bez neke drame. Ovoga puta na relaciji
Hrvatska-Škotska, na putu od ponosa do isprike.
“U Grčkoj će netko plaćati kovanicama koje smo mi dizajnirali.
Stvarno nadrealan osjećaj”, kazao je Stjepan
Pranjković, autor idejnog rješenja “Kuna” na kovanici od
1 eura.
Nije se kuna na hrvatskom euru ni ohladila, već se otkrilo da
nevjerojatno sliči kuni škotskog fotografa Iaina
Leacha. Prvo poglavlje fijaska izbora kovanica.
Mladi umjetnik Stjepan Pranjković, autor kune, povlači prijedlog,
odriče se 70 tisuća kuna i ispričava se javnosti. Hrvatska
narodna banka hitno se sastaje, premijer poručuje: s blamažom
nemaju veze.
“Šteta mislim da je cijeli proces bio jako otvoren jako
transparentan”, rekao je premijer.
Škot je odlučio da neće tužiti Hrvatsku, ali šteta je učinjena.
“Mi sad govorimo o posljedicama, a to je sve jer je bio loš
definiran natječaj. Loše je artikuliran, definiran, postavljen
natječaj. Proziva se sudionike. Danas dovoditi zemlju u pitanje
kad imamo šansu staviti nešto pozitivno u EU kontekst, a mi
stavljamo nešto što podsjeća na ružan period od 41. do 45, to je
loše”, smatra povjesničar umjetnosti Zvonko
Maković.
Priča nam akademik Maković, da ovaj nesretni natječaj Hrvatske
narodne banke ima puno propusta. Uvjeti nisu bili definirani,
bilo tko je mogao poslati bilo što, niti je kuna dobar izbor niti
drugi motivi.
>> Zoom: Ovako će izgledati hrvatske kovanice eura
“Nikada do 41. Kuna nije bila kao novac imenovana, onda je bila
od 41.do 45. Nažalost 30 godina imamo taj novac, navikli smo se,
ali naivno je posezanje za inventar interneta. Pa taj nemogući
oblik naše najljepše zemlje, staviti na kovanicu, pa to nema
smisla. Nema smisla ni glagoljica, prema tome izbor motiva je
loš, a taj koji je radio šuti”, tvrdi Maković.
Da nacionalno brendiranje igra važnu ulogu na međunarodnoj sceni,
objašnjava nam i profesor Skoko koji upravo izdaje prvi
sveučilišni udžbenik baš na tu temu.
“Neozbiljan primjer, pomalo dilententatizma u svemu. Hrvatska ima
puno kreativaca i dizajnera priznatih u svijetu, iako se dala
prilika mladim snagama, cijelu priču je trebalo držati pod
kontrolom”, kaže stručnjak Božo Skoko.
I tako smo došli do neslavnog drugog poglavlja. HNB odlučuje
raspisati novi natječaj, ali ponoviti samo dio za izbor kune.
“Raspisivanje novog natječaja neće remetiti planirane procese i
euro kovanice s našim naličjem imat ćemo na vrijeme”, izjavila je
Ivana Jakir-Bajo, viceguvernerka Hrvatske
narodne banke.
Hrvatsko društvo dizajnera od početka upozorava da je ovaj
natječaj trebao biti u rukama struke i pod kontrolom, a sada
traže od HNBa da ponovi sve.
“Smatramo da ako se procijeni da proces sam po sebi nije bio
profesionalan i adekvatan da bi bilo fer i pošteno ponoviti takav
natječaj”, kaže Maša Milovac, predsjednica
Hrvatskog dizajnerskog društva.
I dok drama traje, svi se pitaju gdje su oni? Najpoznatije
hrvatske crno bijele točke. Zovu ih ambasadorima Hrvatske,
Hollywood ih je proslavio, ali na hrvatskoj euro kovanici nisu
završili.
Jelena uzgaja Dalmatinske pse više od deset
godina. Smatra da su odlični prijatelji, još bolji ambasadori.
“Ako volite pješačiti, biciklirati, planinariti, jer jako vole
vodu, more, jezera, ovo su psi za vas. Ne promoviramo ih ni
približno dovoljno. Ovo je najupečatljivija pasmina i od svih
registriranih pasmina na svijetu, on su jedini s točkama. Mislim
da treba iskoristiti i to je zbilja autohtona pasmina. Pojavljuje
se prerijetko u Hrvatskoj i stranci su puno više za njih
zainteresirani nego što su Hrvati”, ispričala je uzgajivačica
Jelena.
Misli to i hrvatska književnica s njemačkom adresom,
Alida Bremer koja je na Facebooku pokrenula
peticiju da se na euro kovanice stavi Dalmatinere. HNB je uskoro
odgovorio, ova autohtona vrsta nije ušla u finalni izbor, sada se
ne može mijenjati, ali postoje zato zlatnici i srebrnjaci s likom
koji su tiskani prije nekoliko mjeseci.
I zlatnici promiču baštinu, ali ne kao dalmatineri na euru,
smatra akademik Maković, i sam potpisnik peticije za pse umjesto
kune. Njegova je Udruga povjesničara umjetnosti bila pozvana da
sudjeluje u izboru motiva.
“Nisam bio u Povjerenstvu, ali je doktor Dragan
Damjanović, mi nismo kuni dali ni jedan bod. Htjeli smo
afirmaciju baštine, od Dubrovnika do Dalmatinera. Pas je
planetarna ikona i ima vrlo pozitivne reference, a iz naših je
krajeva”, rekao je Maković.
“Kravate nema nigdje, a nema ni psa Dalmatinera i oni bi pomogli
u našoj vidljivosti. Ja sam bio pobornik u prvom krugu koji je
lobirao za Dubrovnik, on je poznatiji od Hrvatske. Tu nije samo
povijesna baština, tu je priča o slobodi, o diplomaciji, mislim
da je to sjajna priča o Hrvatskoj i Hrvatima i da je
nezaobilazan. Ali na glasovanju je došao do izražaja
lokal-patriotizam pa su svi glasali za svoje gradove”, objašnjava
Skoko.
Da, dvije Komisije izabrale su pet motiva: šahovnicu, kartu
Hrvatske, kunu, glagoljicu i Dubrovnik, zatim na ljeto dali
građanima da glasaju i izaberu jedan dodatni motiv.
Na kraju smo glasovanjem Dubrovnik zamijenili Nikolom Teslom. I
tu kreće treće poglavlje. Digla se prašina kod susjeda. Mediji su
se raspisali da Hrvati svojataju Teslu, tražila se sličnost naše
eurokovanice od 20 centi s 20 srpskih dinara. Evo što kaže
hrvatski pobjednik Tesla kovanice. Domagoj Račić: “Nisam vidio
srpske dinare tako da ne znam, nisam bio u kontaktu s time”.
Možda bi cijelu ovu dramu s ukradenim kunama izbjegli da su se
kovanice radile kako se rade stoljećima. I onako kako to radi
Paula. To zahtijeva i umjetnički izražaj i zanatsku vještinu i
modelno rješenje same kovanice. I sve to rade medaljeri.
“Uobičajenom praksom medaljeri su pozivani na natječaj jer oni
znaju od crteža pripreme do izvedbenog dijela kovanice. Rješenja
se sastoje od ideje i crteža što se čini lako, ali treba biti
originalno pa crtež nije fotografija s interneta već
intelektualna tvorevina. Dizajneri i drugi likovnjaci ne znaju
pripremu za izradu alata za kovanje novca. Mora zadivljavati
parametre, milimetre, visinu slova, pravila za portrete”,
ispričala je medaljerica Paula Banić.
Znate li koliko se medaljera našlo u Komisiji za euro? Niti
jedan. Ovaj rijetki zanat treba čuvati i održavati i upravo je to
jedna od uloga Udruge za promociju i razvoj intelektualnog i
umjetničkog stvaralaštva čija je Paula predsjednica.
“Svim medaljerima je žao da nije išlo uobičajenom praksom jer smo
mogli napraviti novitete jer imamo medaljere u Hrvatskoj dok
druge zemlje iznajmljuju nas i Poljake i Bugare da naprave svoje
kovanice. Mi smo mogli napraviti jedinstven euro i prezentirati
se s nečim posebnim”, smatra Paula.
Mi očito na krivi način biramo talente i motive kojima ćemo se
predstaviti u Europi, a evo kako to rade naši susjedi.
Slovenci su odabrali konje Lipicanere, poznate pjesnike i
književnike. Talijani imaju Koloseum, crtež Leonarda Da Vincija,
portret Dantea. Nijemci na jednom euru imaju orla, Francuzi
poznati heksagon uz moto sloboda, jednakost, bratstvo. Austrija
Mozarta, Irci harfu, a jedino Estonija ima svoju zemlju, ne samo
na jednom euru, već na svim kovanicama.
Eto, barem nismo jedini koji smo stavili zemlju na kovanicu. A
možda se još stignemo predomisliti
Pa umjesto škotske kune i srpskog Tesle, možda bolje da na euru
bude Nadan Vidošević, Željka
Markić, Milan Bandić, miješalica ili
janjetina.