"Mjesecima sam se borila s karcinomom jajovoda s metastazama. Nakon mučnih šest ciklusa kemoterapije, moja je bolest sada u remisiji, usuđujem se reći da sam dobro."...
Sve će biti dobro, stalno si to ponavljam, moto je to
svakoga mojega trenutka. Jako sam osvijestila postojanje
u svakoj minuti, to je kvaliteta koju pokušavam izvući iz svoje
životne priče, kaže na početku razgovora Mira Perić
Kraljik, prvakinja Hrvatskoga narodnoga kazališta u Osijeku i
izvanredna profesorica na Učiteljskom fakultetu za
Glas Slavonije.
Mira je oboljela od rijetkoga karcinoma jajovoda s metastazama.
Riječ o vrsti karcinoma koji se teško otkriva, zbog čega je
smrtnost vrlo velika. Iako je redovito išla na ginekološke
kontrole i sistematske preglede, jednog je dana, nakon
obiteljskoga ručka, otišla na Hitnu. Bolovi su bili
nepodnošljivi, trgali su joj utrobu. Liječnici su isprva
posumnjali na upalu jajnika pa je hospitalizirana. Nakon nekoliko
dana uslijedila je operacija i ružna vijest – karcinom!
Mira se, kao i drugi oboljeli od teških bolesti, pitala
zašto joj se to dogodilo, tražila je uzrok.
Živimo brzo, opterećeni smo brigama, stresom. Tijelo trujemo
nezdravom prehranom, kemikalijama, zabrinuti smo zbog budućnosti.
I onda ti imunitet oslabi i razboliš se… – promišlja.
Nakon operacije i kraćeg oporavka od nje, prošla je šest
ciklusa kemoterapije. Potrajalo je to pola godine.
– Peti i šesti ciklus bili su vrlo teški. Priznajem, htjela
sam odustati od šestoga, tijelo mi je bilo jako iscrpljeno. No,
odjednom se dogodila nadnaravna snaga, čak i prkos! Zatim mi je
obitelj dala dodatnu motivaciju i volju za borbom. Moja mi je
predivna kći Nina, koja očekuje svoje prvo djete i mojega prvoga
unuka, tada rekla: “Mama, sad mi najviše trebaš, želim te uz
sebe”. Moj suprug Nikola koji je liječnik, sinčić Karlo koji mi
je ponavljao: “Mama, ti sve možeš”. Zatim prijatelji, kolege…
svi su me stalno hrabrili. Odradila sam i šesti ciklus
kemoterapije.
– Uspijevala sam biti iskrena prema sebi, zbog toga sam imala
puno pravo tražiti istinu i od drugih. Zahtijevala sam od
liječnika i obitelji samo istinu, bez mrvice uljepšavanja.
Istinu, ma kakva ona bila! Jer, kad ne znaš sve o svojemu
neprijatelju, onda se protiv njega ne možeš učinkovito
boriti.
Osam mjeseci nakon operacije liječnici Miri govore kako
neko vrijeme sebe mora uvijek stavljati na prvo
mjesto.
– “Ništa ne planirajte do Nove godine”, govore mi liječnici,
a ja volim maštati i planirati. I ne želim sebe stavljati na prvo
mjesto, nego želim još više oplemeniti odnose s meni dragim
ljudima, želim raditi. Trebaju mi radosni ljudi, duhoviti,
poticajni, a bježim od živčanih, tužnih, pesimističnih. Sretnica
sam jer imam predivnu obitelj, prijatelje, moje kazalištarce,
kolege na fakultetu, moje divne studente od kojih kradem djelić
njihove mladosti, u svakom trenutku na svakom koraku osjećam
suosjećanje i podršku. Emocije su mi uvijek bile vodič kroz
život, zbog čega i sada vjerujem da će sve biti dobro –
otkriva za
Glas Slavonije
Svoju će borbu za život, sigurna je, jednoga dana
ukoričiti. No sada joj je, priznaje, potrebna distanca od nje i u
srcu i u mozgu.
– Bol je dobar materijal za umjetnost, no još nije vrijeme da
o njoj pišem. Sada o njoj radije govorim kako bih potaknula druge
oboljele da budu hrabri i snažni. I da sebe podsjetim da sam i ja
takva.
Ovaj nadahnjujući razgovor u cijelosti možete
pogledati u
Glasu Slavonije.
Tekst: Ivana Rab Guljaš (Glas
Slavonije)