Domaće berače raširenih ruku čekaju i u voćnjacima u Irskoj i u Nizozemskoj i to sa satnicom od minimalno 10 eura, obrokom i plaćenim smještajem
Nema za kruške, nema za mandarine, nema za jabuke – nema u
Hrvatskoj berača ni za lijek. A, ovisno o lokaciji, za osam sati
rada mogu zaraditi između 200 i 300 kuna. Tako hrvatsko voće beru
Indijci i Nepalci, piše
RTL.
Smiješak na licima. Završio je još jedan radni dan. U ovom
voćnjaku radi stotinu i pedeset sezonskih radnika iz Hrvatske.
Neki su tu već desetu godinu zaredom.
”Slabo se ljudi, pogotovo mladež, odlučuje da bi brala jabuke. A
lijepo je, u prirodi je”, rekla je beračica Elizabeta
Jozić.
”Najljepše kad idemo doma, a najteže kad beremo jabuke”, rekla
je beračica jabuka Višnja Fešta.
No, uz radnike iz Hrvatske tu je i tridesetak radnika iz Nepala i
Indije.
”Oglašavali smo se putem raznih platformi, putem radija, oglasi,
studentski servisi međutim koliko god dali oglase jednostavno
radne snage naše- nema”, kazala je Ivona Tupek,
direktorica proizvodnje voćnjaka Obreška.
A nema ni zelenih jabuka u Indiji. Baš zato su Aswinu
najukusnije.
”Sviđa mi se ova zemlja i ljudi. Dobio sam vizu. Volim ovaj
posao”, rekao je Aswin Udhayakumar, berač jabuka iz Indije.
”Domaćim sezoncima osiguravamo prijevoz. Sto kilometara oko
voćnjaka ih dovozimo i odvozimo s posla no radnika, eto, na
žalost-nema. Sad, da li je to problem masovnog iseljavanja iz
Hrvatske ili što ljudi možda misle da je ovaj posao težak ili su
jednostavno nezainteresirani”, kazala je Tupek.
Grožđe iz svog vinograda u Pavlomiru gospodin Miroslav je uspio
pobrati no berba ga u Šaringradu tek čeka.
”Nisam uspio skupiti 15 birača tako da sam morao odgoditi berbu
za sljedeći tjedan dok nešto ne uspijem skupii”, izjavio je
Miroslav Palinkaš, vlasnik vinograda i vinarije u
Pavlomiru.
Zato apelira:
”Trebalo bi dozvoliti ljudima koji rade inače u firmama da mogu
vikendom brat, da budu vikend berači koje mi možemo regularno
platit. Znači, trebalo bi zakonski to izregulirat jer ima ljudi
koji žele zaradit novce, a mi ih moramo odbijati”, rekao je
Miroslav.
Domaće berače raširenih ruku čekaju i u voćnjacima u Irskoj i u
Nizozemskoj i to sa satnicom od minimalno 10 eura, obrokom i
plaćenim smještajem.